Opće je poznata stvar da smo mi, cure, totalno osjetljive na pjesme...pogotovo one ljubavne... Sigurna sam da ne postoji niti jedna cura koja nema neku svoju pjesmu koja je podsjeća na njenog dečka, pa na bivšeg dečka, frendicu, neki trenutak... Al zašto mi sve stvari povezujemo s pjesmama? Na primjer, Irena ima cijelu zbirku pjesama u svim gore navedenim kategorijama (pogotovo bivši dečko), a ja imam barem jednu pjesmu za svako moje psihološko ili fizičko stanje...tako ih dijelim na one za ples, plakanje, skakanje, za one prije spavanja, na one uz koje mogu učit, a ima i onih koje su za sve...al glavno pitanje na koje ne mogu pronaći odgovor je zašto smo se u stanju rasplakat na neki glupi ljubavni stih? Ali i zašto smo u svakoj pjesmi u stanju pronać neki stih za sebe? Hm, pa možda je to i poanta pjesama...uglavnom, samo sam htjela reć da je meni stalno upaljena neka muzika i da ne mogu bez toga...al ponekad stvarno mrzim što ne mogu poslušat pojedine pjesme bez da mi se zasuze oči...tako je glupo kad mi moraju otimat mp3 da se ne rascmoljim, al šta da radim kad sam osjetljiva na to?
UPOZORENJE!!! Ne puštajte mi: Dvije zvijezdice (Tajči), Trebam nekoga (Grašo), Sanjati (Crvena jabuka), Šta će meni moja dica reć (Gibonni),...
Post je objavljen 03.04.2007. u 17:43 sati.