Kako se bliži dan formiranja službene stranice „Caimána“, ... red je da vas priučim na ovakve :-) postiće koji nemaju veze sa glazbom.
Ja sam danas doma kuharica i „višak – eliminator“ svega što se u frižideru, kao takvo, može naći i iskoristiti.
Grah je kao hrenovka, a, još više, kao „lovačka“ (ili ti ga jägerwurst) – svašta se tamo može staviti. Dobro začini i sve prolazi. Dapače ... daje onaj jedan ... „štih“ koji se teško postiže ... ako namirnica nije „pri kraju roka trajanja“. :-))))
Zato je JNA grah (sjećate ga se, generacijo) bio najbolji grah na svijetu.
Da ne bi zbog začina!!! Brus, ... „rok trajanja“ je čarobna riječ.
A mlatio sam ga, u sezoni 83/84 ... nemilice ... kad sam bio na „straži“ (uvijek je straža dobivala najbolju klopu – onda znate kakva je bila za ostale ... koji nisu imali status „ćate“ i sl. SMB – kuglice na 1000 načina sa ... netko bi to i nazvao rižom, no ... za to je već trebalo imati maštu). GINA (Generalna Inspekcija Narodne Armije) nam je donosila i bolju klopu i cvijeće na stol ... ako je bila u vrijeme ručka. I, kao za inat, dolazila oko doručka ... ili nije ni dolazila. ' bo im ..., ali lišće smo čistili „kao da dolaze“.
No dobro – dosta sa prošlosti. Zavirimo u „moj lonac“ danaske. :-))
Luk crveni glavica što sitnije isjeckan, isto takva glavica bijelog luka (u narodu znanog „češnjak“), šaka kožica od špeka skupljena "tijekom vremena" (ali tamo gdje još ima slanine) i pršuta (ako nema u vlastitom frižideru, ima u susjedovom), 2 šnite sušene šunke (poluslavonske, no miriše na dim i slano je ... pa nek bude „poluslavonska“), konzerva „smeđeg graha“ skup sa njegovom vodicom (grehota je to baciti), chili-papričica, biber, goveđa kocka „made by Podravka“, jedna odstajala mrkva sitno kosana. Fine (sad bez zeke – dobro osušene, no ne i presušene) kobasice (ja koristio kobase „Romić – Zagreb“) 1 par na kolutiće, sušeni peršin „Kotany“, „Vegeta“ jušna žlica, crvena paprika za boju, 1 dcl bijelog vina, Worchester-sos, green-tabasco ... i onda ne treba lovor, kao redoviti dodatak.
Dinstaj luk, pa malo kasnije dodaj češnjak i špek i šunku, Worchester, green-tabasco, papriku, chili, biber, goveđu kocku ... i podljevaj vodu. Kad se to sve „usosi“, dodaj kožice i vode (da se ima u čemu kuhati) ... i neka krčka. Dotle podlij ... grlo čime već ... piši mailove, javljaj se na telefon, čitaj internet-zanimljivosti ... jer to je idealno vrijeme da sve to obaviš, a da se sastojci skuhaju kako treba. E ... sad dodaj mrkvicu i kobasicu, opet podlij vode. Ah da ... podlijevati „vodicom“ iz konzerve dok je ima, a tek onda „Janu“ iz vodovoda. Naravno, peršin ... i sve što ste pripremili ... a zaboravili turiti u grah.
Sve se to krčka „po procjeni dužine“ – probati žlicom (bolje nego prstom) jel „šmeka“ ili ipak nešto nedostaje ... i nek se i dalje krčka – kožice su „lakmus-papir“. Kad su one „skoro pa ... “, dodati grah (konzerva – on je već kuhan. Samo treba dati „šmek“ zbog kojeg se ovo jelo i zove „Grah“).
Kad provrije, zadnje ide jušna žlica „pobrašnjavanja“, da to, ipak, bude gušće (mic po mic – da se ne pretjera ... da se, onda, ne mora „čupati“ dodavajući vodu, pa opet brašno i tako do vrha lonca od 20 litara).
Tjesto kuhati posebno. Za svaku sigurnost, pitati ukućane „ ... što bi voljeli – pužiće, šarafiće, školjkice“ ... i onda turiti bilo kakvo tjesto (ma da ne bi – još i muzičku želju, možda).
I udri.
Joj, kak je dobro.
Samo ... drugima nije dobro ... što je meni dobro. Ali ... proljeće je i prozori su ... odškrinuti. :-))
Ima li netko tko želi kod mene na ručak? :-))))
Post je objavljen 03.04.2007. u 14:38 sati.