Bilo mi je čudno da se u Zagrebu ova važna godišnjica nigdje posebno ne spominje i obilježava...No, onda sam ipak našla: Župa Retkovec - Župa sv. Pavla - molitveno bdijenje i film o Papi Ivanu Pavlu II, sinoć od 20h, pa sam odmah otrčala tamo na sv. misu, i doista duhovno uživala u lijepom dokumentarnom filmu Alberta Michelinija, dirnuta scenama iz njegovog snažnog života - zapravo čitavo vrijeme pomalo zaljubljena u tog dragog svetog starca, toliko karizmatičnog - i samo s filmskog ekrana, a kako li ne u tako mi živim sjećanjima svih susreta s njim u živo - kao dio veličansvene mase na zagrebačkom hipodromu 1994 (a još prije čini mi se sa svojima negdje u Gradišću), pa na susretu mladih u Parizu 1997, u Mariji Bistrici - sa Stepincem - 1998, pa s p. Lukom u Osijeku i Banja Luci 2003, pa s prijateljicom u Rijeci i Zadru, njenim autom - to su stvarno bili Dani, dani slave i ponosa, onda na proglašenju Majke Terezije blaženom 2003. u Rimu...I na kraju posljednji oproštaj u Rimu 2005, odlazak na Sprovod u krasnoj organizaciji Jutarnjeg Lista, s posebnim sjećanjima i molitvama za p. Musu koji nas je tada vodio, i sve koji su bili s nama - kolege iz PBZ-a i druge drage prijatelje...
A prošle godine 22.06, točno 3. godine nakon susreta u Banja Luci 2003. (gdje smo bili svi troje - Papa, p. Luka (tjedan dana prije njegove prometne nezgode) i ja), pri svom povratku iz Venecije, na rimskoj postaji, pomolila sam se na Papinu grobu, i dotakla ga p. Lukinom štolom, koju sam mu nosila, kako bi opet mogao svaki dan služiti sv. mise (što je vjerujem baš Papa i uslišao! A možda i bl. Stepinac, kard. Kuharić, međugorski fra Slavko Barbarić (na 25. godišnjicu Gospinih ukazanja) i bl. Ivan Merz - baš tada i proglašen blaženim, čije sve grobove je p. Lukina štola i dotakla, prije nego je postala svakodnevno p. Lukino misno pomagalo :).
U Retkovcu smo sinoć, nakon filma, i lijepih meditacija i čitanja svjedočanstava o čudima i ozdravljenjima po njegovu zagovoru, točno u vrijeme njegovog preminuća: 21:37h, svi kratko pokleknuli, puna crkva, i neka - sveta tišina, kada smo svi duboko zaronjeni u Otajstvo ovog darovanog nam Sveca, našeg suvremenika, srcima ižarivali svoje molitve...A ja sam razmišljala kako je on bio sav Marijin: Totus Tuus, a ja sam toliko željela biti sva njegova, čak i imenom koje sam bila izabrala u svom venecijanskom samostanu: s. Karolina della Misericordia Divina, pa čvrsto vjerujem, da ću doista baš po njegovu zagovoru uspjeti ostvariti ovu svoju čežnju, i ponosno nositi ovo - Njegovo ime!
Jučerašnje slavlje u Rimu
Slijede još jednom litanije i molitve po njegovu zagovoru (preselit ću raniji post ovamo - stavit ću vrijeme objave baš 02.04 u 21:37!!!):
Post je objavljen 03.04.2007. u 08:40 sati.