Marketing
..and the wiener is.. ovaj, the winner is..
Ljudi, ljudi, pa mislim, ovo je divno i krasno! Znate ono moje baksuzno stanje i stuff? E, pa.. mislim da je ošlo! Mislim da se otkelilo od mene! Nema ga više!
Kak to znam?
Znate da sam za vikend išla u Zadar na Profilovo druženje učitelja engleskoga jezika (bilo nas je 350-400 iz cijele HR).. eh.. bilo je genijalno! A hrane ko u priči. Za doručak svidiš stol, budući da Šveđani došli nisu, ja sam ko pčelica išla od cvijeta do cvijeta, od hrane do hrane, od stanice do stanice. Nema kaj nisam isprobala. Išla sam po repeteterepete ne znam kolko put. Mene to ne jebe, to znate i sami. Malo jaja (nikud bez jaja), malo hrenoFki (wieners), malo kobasica, malo salame, malo namaza, malo bijele kave, malo jogurta, malo namaza, još malo namaza, malo jaja, malo kobasica, malo meda na kruhu, na drugom kruhu kvazi lino-lada, malo kompota, malo joooooooj.. sitost od doručka me držala do poslijepodne, no to me nije spriječilo da za ručak pojedem sve kaj su mi dali. A bokče malo gladno, mislite, ali ja sam ko bez dna. Samo kaj iz dna ide sva ta prerađena hrana i ne vraća se više. I zato moram stalno jesti. Ko i vi, uostalom. Sizifov posao. Al nisam se zdebljala. Kao što rekoh, prerađeno vraćam, no ne upotrebljavam. Perem ruke nakon.
Imali su nekakve čudne salvete, baš se čudno bilo brisati njima.. Nekakve neglatke. Nebrisljive.
Ali najglavniji dio je bilo izvlačenje nagrada! Prvo su podijelili petnaestak knjiga.. pa cd playere.. pa dvd playere (ima hrvatska riječ za to? svirači neki nešto nekaj?) pa neke male linije nešto lala i glavna nagrada vikend za dvoje u tom hotelu. A kad tamo, Alica pročita "zlevAnka!"
Oh!
Ja ushićeno ustala sa svojeg stolca/stolice, naklon sim, naklon tam, mašem razdraganoj publici, suze radosnice brišem bijelom maramicom, divan prizor, emotivan i dirljiv, oh, sva ozarena i nasmiješena plovim na krilima osvajačkog pohoda.. na putu do voditelja prolaze mi razne slike kroz maštoviti um.. sve nešto šareno i prepuno svega..
Ne, nisam mislila o sexu, pervs.
Onaj komad iz Profila mi udjeljuje double kiss za osvojenu prvu nagradu, a ja ga ni ne primjećujem.. samo vidim kuvertu.. u rukama voditeljevim rukama vidim ja kuvertu vidim ja.. pita on mene:
-Jeste sigurni da ste vi učiteljica? (misleći na moj divan mladenački izgled tinejdžerke, a svi znamo da ću u utorak napuniti koliko-toliko godina)
-Ne, ja sam tu umjesto svoje mame.
-A vi ste krenuli u školu s 2 godine? I preskakali ste razrede?
-Ne, s dvije i pol. Redovito sam preskakala razrede. Jel mogu samo zahvaliti roditeljima, mami, tati, dedi, baki, djevojkama koje su bile sa mnom u sobi, svima koji su za mene glasovali..
-Da, naravno.
-Zahvaljujem roditeljima, mami, tati, dedi, baki, djevojkama koje su bile sa mnom u sobi, svima koji su za mene glasovali.. Samo, ovaj, drugi put bi bilo lijepo da dobijem obnovljenu sobu (bio je novi i stari dio soba, naravno, ja dobila.. pogađate.. stari dio - još je na snazi bilo baksuzno stanje) s karticom (vrata se otvaraju uz pomoć neke kartice, svjetlo je upaljeno uz pomoć te kartice..) i po mogućnosti da ima struje cijelo vrijeme.
-Hm, da, potrudit ćemo se.
(budući da je voditelj svojim nepogrešivim osjetilom osjećanja očitog osjetio da sam rođena kao elokventna missica zaključio je:)
-zlevo, što biste vi napravili da bude mir u svijetu, kako biste promijenili tešku situaciju gladi u svijetu..?
(a moj vrli odgovor u stilu Fani Čapalije:)
-It's ok.
na što je rulja/publika/masa poludjela, učiteljice su počele bacati grudnjake, vrištati, čupati si kosu, pljeskati.. ljudi moji, to ste trebali vidjeti, delirij, euforija. Nitko ih više smiriti mogao nije. Tada su domaćini podijelili domaću rakiju i tek su se tad smirile malo. Ali vidjelo se kako su uznemirene i oduševljene divnim/savršenim jednoglasnim odabirom/izabirom osobe koja je primila prvu nagradu - mene. Ah, što da vam kažem, to smo svi znali, zar ne? Zar da.
Kasnije sam davala autograme, potpisivala grudi, bedra, mošnje, čela, saxofone, bisernice.. Dala sam govor za mir u svijetu, slikala se sa svojom kuvertom, novinari su bljeskali ko na Oscaru, samo kaj meni nije bradavica virila (kao nekim poznatim ličnostima, to je valjda IN, a znate da ja ne slijedim modu, moda slijedi mene, to je za mene OUT) nit sam bila pijana, nit na dijeti. Oh, samo sam o svidiš stolu maštala.. doručak, doručak.. eh da mi je takav svaki dan.. Izgledala bih kao Roseanne.
Uglavnom.. ja sam dobila samo bijelu kuvertu, a svi ostali poklone umotane u papir s cvjetićima. Nekako ću to preživjeti. Valjda. Povest ću svojeg Žellymira. Se sjećate njega? To mu je umjetničko ime. Ko je zaboravio, nek pročačka zlevine kućne čarolije. Ima i njegova slika. Divan je. Ko rosni pupoljak. Ko magnolija u rujnu. Prekokrasan.
BTW, orgulje su zakon. Sviraju ko prave. Ali tam puše ko namjerno. A nije, znam.
pusa svima kolko vas ima, a ima vas, znam, samo se skrivate
Post je objavljen 05.04.2007. u 00:11 sati.