mjesec se vraća svake noći
ptice se vraćaju svakog proljeća
a ljubav jednom izgubljena
odlazi zauvijek
i sve što ostaje samo je tuga
Imam ruke široke i nježne
kao ovo jutro
koje budni docekujemo
imam ruke koje bi dovoljne bile
da zaustave vjetar
da pokrenu sve turbine
da se na njima radja
da se na njima umire
moje ruke su divna sudbina
onih koje grlim
one ih vode iz mraka u dan
vode ih na mjesta
za koja nisu culi
moje su ruke široke i nježne
kao ovo jutro
koje budni docekujemo
:rotate: :rotate: :rotate:
Taknuti mogu lice što spava
i prisutan biti u njnom snu.
U meni se krije pucina plava,
što nemir skriva samo za nju.
Taknuti mogu usnu što šuti,
kad jedan poljubac kane.
U meni se jedno jezero sluti
sa tamnim dnom,za uspavane.
Taknuti mogu laticu oka,
što u sebi vatru krije.
U meni spava voda duboka,
voda duboka spava i bdije.
O boze, kako mi fali
Nedostaju mi njegove lipe rici,
Njegov njezni glas,
te nezaboravnve sate.
Nisam znala da je taj pozdrav bio vjecan.
Jos i sada sicam se toga.
Bol u srcu je jaca no ikada,
kada znam da nitko te nemoze vratit.
No cvrsto virujem da cemo se opet sresti.
Mozda to nece biti ni danas ni sutra,
Samo preostaje nada da bol do tada ne bude ovako jaka
i da zivot pruzi bokun lipote do tada.
Nada je, da sve molitve nisu uzalud,
da je tebi sada bolje nego nama,
i da vrime ce izlicit sve rane.
NE ZA USPOMENU, jer ona blijedi,
NE ZA SJECANJE, jer ono nestaje,
VEC ZA LJUBAV KOJA NIKAD NE PRESTAJE!
MUSKI PONOS
zar je bitno u zivotu tko ce prvi prici?
tko prvi nazvati?tko sa ponosa sici?
zar je bitno uvijek macho biti?
cekati,trpjeti i alkohol piti?
zar nije ljepse preko ponosa prijeci
reci oprosti,ponos srcem sasjeci
grijesiti je ljudski
oprastati bozanski
zato umri muski
ne ljubi poganski....
nemoj da ti srce od ponosa kamen bude
nemoj da ti dusmani u ljubavi sude
i kad ti srce sve sumnje sabere
ne daj da te ponos do srzi razdere
nek ti srce oprost toplinu i nadu ,nek zla mrznja nestaje
jer ljubav sve prasta,svemu se nada ljubav nikad ne prestaje....
Ove noći
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Cekaj me
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece
Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu
Post je objavljen 02.04.2007. u 22:43 sati.