LUTALICA
Nije mi jasno zašto večeras
gitara moja tužne tonove cvili
Ne, nije mi jasno zašto večeras
sve me sjeća na što smo bili.
I svako stablo, svaki kamen
čuva tajanstven pogled u noći
I svaka zvijezda svaki plamen
sjeća me da više nećeš mi doći.
Mjesec se jedina kupa u krvi,
cijedi se iz njega kao samoća iz mene
I sve sam slabiji sve mi se mrvi,
bojim se jer slijede me tamne sjene.
I ove zvijezde lagano gube sjaj
ne svijetle više meni lutalici pute
U njima je davno ispisan "Kraj"
odavno su tvoje slike mi žute.
KAKO BOLE SNOVI BEZ BOJE...
tražio sam te u zaboravu
gdje se stvarnost nekada miješala sa bojama snova
bila je to naša, sad već prokleta stvarnost.
da, volio sam te zelenom dolinom samoće i sjete
gledao te umoran dok ti nebom strasti misli nekud lete
a mislio sam jedina ako te volim da mislimo isto...
ne, nismo mislili isto i oprosti mi na iskrenosti
ali boli me do boli, jer još te netko voli, netko bolji nego ja.
i sad, kad odavno znam kraj
nemam ništa da me od tebe utješi, ni snovi mi više nemaju boje.
a kad me ljudi pitaju za stvarnost i ljubav, najdraže moje
nasmijem se gorko i pitam ŠTO JE TO...!?!...tad zaplačem!
da plačem cjelim putem odavde do vječnosti suzama okusom zrele višnje...
taj okus pamtim jer to su tvoje usne meke i tople željne mene
kakve su nekad bile, gorko slatke naravi, mekše i od same svile...
i što da napravim gdje je razlog da živim kad nema te a VOLIM TE!!!
Post je objavljen 02.04.2007. u 22:18 sati.