Marketing
oproštaj s velikanom
Iznenadio sam se kada sam u šumi, na mjestu visokog moćnog hrasta, zatekao panj.
Bilo je to impozantno drvo pravilnog debla i debelih teških grana. Njegova gusta krošnja bogatog lišća bacala je neporoznu sjenu. Na njemu su plazili nebrojeni crvići, hitali mravi i kotile se raznorazne bube. U krošnji su se gnijezdile ptice, u dupljama živjele vjeverice. Slijetale su ptice u prolazu, navraćale kune tražeći plijen. Bio je to svijet u malome.
Ono što nitko nije mogao znati da je stablo iznutra trulo i da će sav taj život biti raspršen u trenu, da će se slomiti poput slamke.
Šumari su razrezali grane i obrezali panj. Naknadno je nevidljivi uzrok propasti postao nedvojbeno očigledan.
Podsjetilo me to odbjeglog generala. Najodlikovaniji časnik, uspješni poduzetnik, prebogat čovjek odlikovan za hrabrost i nemjerljive doprinose boljitku domovine… a iznutra? I pitam se, pitam - ova naša domovina Hrvatska… Novogradnja buja, poduzetništvo cvjeta, skupi automobili zakrčili ulice … pjevaju ptičice, roje se insekti, gmižu crvi … Koliko još? Do kada? Nije li važnije od toga koliko je drvo koliko je zdravo? Tanka zdrava mladica izdržljivija je pod svim nevoljama i ima više budućnosti od iznutra izjedenog drevnog diva.
Mi smo mala zemlja, ali i najsnažnija svjetska je sila, pokazalo se, vrlo ranjiva. Dapače, iznutra, za sebe, opterećena je naizgled neizlječivim slabostima, a izvana, svima ostalima, veći je izvor nevolja nego da bi sve povela nekoj sveopćoj koristi.
Veliki i mali samo su grane krošnje većeg organizma - zapadne civilizacije. Nelagodno mi je - bolesno mi djeluje. Suviše je zabrinjavajućih simptoma…
Zapadna civilizacija kao jedna faza u razvoju čovječanstva samo je ogolila da su ljudi jedina vrsta koja na svjetskoj razini ničemu ne koristi, ali zato nepopravljivo kvari i šteti svemu čega se dohvati.
Uostalom, i kugla zemaljska je iznutra šuplja, ali šupljina nije prazna. Bolje je ne misliti što se u njoj nalazi, u osjetljivoj ravnoteži sa svemirskim silnicama.
Skidam kapu, minuta šutnje, odstojim iz pijeteta prema palom velikanu i kao na svakom pogrebu pomislim i na sebe i ostale preživjele i pitam se, pitam - je li ovaj šuplji panj slika bliže ili dalje budućnosti?
Post je objavljen 02.04.2007. u 20:54 sati.