Čežnja
Miljama pusto mjesto dah je čovječji pod neosvijetljenim nebom.
Kako se ponavlja dan, ponavlja se i slutnja da život slijedi oblake, a zemlja gubi djecu kako i dobiva.
Živiš li u bajci, živiš li u mori, tvoji svitci trnu, i tamo te boli, i samo te boli.
Post je objavljen 02.04.2007. u 18:03 sati.