na opčetku si malen,sve je jednostavnije.Na sve gledaš s velikim zanimanjem i živiš u svom lijepom zaštićenom svijetu ber briga,odgovornosti i tuge...
onda narasteš i sve se promjeni i zakomplicira.na sve gledaš drukčijim očima a ti postaneš druga osoba...
nekad imam osjećaj da sve želim napraviti naopako.kad su svi oko mene veseli,počnem tonuti u crnilo tuge...kad su svi ljubazni prema nekoj osobi dođe mi da ju puknem a dobra želim biti s onima kojima se svijet podruguje i ne razumije ih...ne znam,kad je svima bijelo,meni je crno... nekad sam takva,a možda se i sutra promijenim...?
uglavnom,za sve one koji se osjećaju tako,naopako,i povodom današnjeg sunčanog dana, evo par stihova od doorsa koji govore o alternativi koju pruža smrt i o tome kako je neki odbijaju...
Death makes angels for us all
and gives us wings
where we had shoulders
smooth as raven's claws
No more money
no more fancy dress
this other Kingdom
seems by far the best
untill it's other jaw
reveals incest
and loose obedience
to a vegetable law
I will not go
prefer a Feast of Friends
to the Giant Family
nekad mislim da bi bilo najlakše otići i sve pustiti kvragu
ali se onda uspostavi da ili neman hrabrosti ili sam pre znatiželjna da bi otišla...
svima peace
Post je objavljen 02.04.2007. u 18:01 sati.