U bazilici Sv. Ivana Lateranskog održana je 2. travnja svečanost kojom je zaključena biskupijska faza za proglašenje blaženim sluge Božjega pape Ivana Pavla II, na drugu obljetnicu njegove smrti.
Svečanost je predvodio papinski vikar za Rimsku biskupiju kardinal Camillo Ruini koji je u prigodnom govoru pokojnog papu Wojtylu opisao kao kompletnu i potpuno ostvarenu osobu, istaknutog svjedoka posvećivanja za braću te spontanog navjestitelj evanđelja. "Svi koji su ga poznavali, bilo izbliza ili tek površno, bili su pogođeni bogatstvom njegova čovještva, njegova punog ostvarenja kao osobe, ali još je značajnija činjenica da se ta punina ljudskosti, u konačnici, podudara s njegovim odnosom s Bogom, drugim riječima s njegovom svetošću", rekao je kardinal Ruini koji se u svom govoru također kratko osvrnuo na život Karola Wojtyle.
Živio je siromašno, nastavio je kardinal Ruini, činilo se da ne treba ništa, bio je potpuno nenavezan na novac i stvari. A kako je bio nenavezan i slobodan i od samoga sebe nije tražio vlastiti uspjeh ili neko ostvarenje samoga sebe i upravo oslobođenost od samoga sebe učinilo ga je slobodnim za druge, spremnim na slušanje pa i na prihvaćanje kritike, rekao je kardinal Ruini. U svojim se odlukama nije vodio ničim drugim doli brigom za evanđelje i za dobro čovjeka, koji je za njega "put Crkve" i u tome je bio neustrašiv ne pribojavajući se reakcije vlasti neprijateljski naklonjenih Crkvi.
Među odvažnim odlukama pape Ivana Pavla II. kardinal Ruini je tako spomenuo njegovu borbu za oslobođenje od komunističkog totalitarizma, nepopustljivo traženje pravde za narode pogođene glađu, hrabro nastojanje za mir u svijetu, ali također "veliku bitku za ljudski život, protiv pobačaja i svakog njegova zatiranja, kao i za obitelj, protiv svih poticaja na njezino rasulo". Obje te bitke, pojasnio je kardinal, on nije shvaćao i živio kao da bi bila riječ o kršenju prava žena, već naprotiv kao afirmaciju i obranu istinskog dostojanstva i genija vlastitog ženama.
Njegova apostolska putovanja, kao i posjeti rimskim župama, bili su ujedno i evangelizacijsko djelo i čin ljubavi i služenja prema Crkvi koja živi u različitim dijelovima svijeta, nastavio je kardinal Ruini, istaknuvši kako je ekumenizam bio "program" za koji se pokojni Ivan Pavao II. zalagao.
On se na kraju osvrnuo i na kraj zemaljskog života pape Wojtyle, koji su neki nazvali "evanđeljem trpljenja". S bolešću, rekao je kardinal Ruini, započelo je dugo i neprekidno mučeništvo. Ipak, on je bolest i tjelesne bolove podnosio vedro i strpljivo, kao pravi kršćanin, nastavljajući izvršavati svoje zadaće koliko je to bilo u njegovoj moći.
Prisjećajući se zatim njegovih posljednjih trenutaka, kardinal Ruini je istaknuo kako je Ivan Pavao II. i u dubokoj boli što više ne može govoriti obnavljao svoje potpuno predanje Mariji. A kada ga je, na uskrsno jutro, izdao glas te nije mogao blagosloviti mnoštvo okupljeno na Trgu sv. Petra, šapnuo je mons. Stanislavu: "Bilo bi možda bolje da umrem, kad već ne mogu više vršiti poslanje koje mi je povjereno", ali je odmah dodao: "Neka bude volja tvoja… Totus tuus!", posvjedočio je kardinal Ruini u svome govoru.
Podsjetio je također kako je na sam dan smrti 2. travnja zatražio da mu se čita Ivanovo evanđelje. Molio je, uz pomoć prisutnih, sve svakodnevne molitve: klanjanje, meditaciju pa čak i nedjeljnu Službu čitanja. U jednom je trenutku slabim glasom rekao s. Tobiani Sobotki, svom pravom anđelu čuvaru: "Pustite me da odem Gospodinu". Zatim je pao u komu, a u njegovoj je sobi slavljena misa nedjelje Božanskog milosrđa.
Božje je milosrđe, zaključio je Ruini, bilo u središtu njegove duhovnosti i njegova života, od njega je naučio pobijediti dobrom pobjeđivati zlo. (ika)
Post je objavljen 02.04.2007. u 17:20 sati.