SESTRA ZLATA OBIŠLA JE "SVOJ" BOLNIČKI ODJEL
U četvrtak 15. 3. o. g. pedeset pitomačkih umirovljenika sa svojim predsjednikom Antunom Begovićem, već u šest sati ujutro uputili su se na jednodnevni izlet u Vukovar i Ilok. U autobusu bila je i umirovljena medicinska sestra Zlata Jakšić. Došavši u Vukovar prva im je postaja bila vukovarska bolnica, u kojoj su imali dogovoren posjet. Od svih umirovljenika neizbrisivi dojam stravičnosti pri ulazu u bolnicu osjetila je sestra Zlata, koja je 26 godina svojeg radnog staže odradila u toj bolnici, sve do pada Vukovara i upada četnika u vukovarsku bolnicu. Tada je s ostalima direktno iz bolnice utrpana u autobuse kojima su stigli u Đurđrvac, a nakon toga u Pitomaču. Proživjevši strahote okrutnosti nadljudskih razmjera, uspjela se zaposliti u pitomačkoj zdravstvenoj stanici, ali nakon 4 godine uslijedili su inzult i infarkt i odlazak gospođe Zlate u mirovinu, a zbog djece, sina i buduće snahe ostaje u Pitomači. To je životna priča sestre Zlate, koja je u podrumskom dijelu vukovarske bolnice odmah našla kutak u kojem se u kasnim noćnim satima u rijetkim trenucima odmora, načas odmarala pored ranjenika. Sjeća se, znalo se dogoditi, da se iz kreveta podigao ranjenik i ponudio bi nama sestrama svoj krevet da se opružimo i bar malo odmorimo natekle noge. Bila je to prilika da sada u obnovljenoj bolnici obiđe "svoj" odjel ginekologije, da se pozdravi sa kolegicama i bolničkim timom koji se nakon rata vratio u Vukovar i nastavio rad u bolnici, kojom i sada rukovodi doktorica Bosanac. Nakon toga uslijedio je zajednički posjet crkvi svetih Filipa i Jakova, koja je sretnim slučajem ostala ne sravnjena sa zemljom, ali je jako oštečena. Danas je izvana obnovljena, ali iznutra, nekad jedna od najljepših crkava u zemlji, danas je provizorij, sa svojim ranjenim Isusom, blagoslovljenim u Osijeku 2003. godine od pape Ivana Pavla II. Zaštitnik Vukovara sv. Bono 250 godina štitio je Vukovar, a 1995. godine sarkofag s tijelom sv. Bone srpski je agresor polio benzinom i spalio, ispričao je prisutnima franjevac, predstavnik župnog ureda sv. Filipa i Jakova. Uslijedio je posjet centralnom groblju - memorijalnom centru. Na postolju memorijalnog spomenika posvećenog žrtvama Vukovara sestra Zlata je pročitala: "Braniteljima Vukovara od branitelja Donjeg Humca, otok Brač". Iz tog mjesta doselio je njen otac u Vukovar - rekla je sestra Zlata. Tumač na groblju bila je kčerka Katice Šrenk, također prognanice nastanjene jedno vrijeme u Pitomači, ali ona se uspjela s obitelji vratiti u Vukovar. Memorijalni spomenik kombinacija je bračkog kamena i plave bronce s križevima na sve četiri strane svijeta, aleje križeva posvećene nestalima, sa bijelim i crnim grobnicama dojam je nezaboravnih ljudskih stradanja, da se ne zaboravi. Slijedio je posjet Ovčari, danas muzeju ljudskih stradanja nedužnih žrtava agresora. Posjetili su i znamenite iločke podrume, ili ono što je do danas od njih ostalo, vidjeli vrata iločke crkve, koja su poklon virovitičke firme TVIN. Pritom "vukovarka", kako se ona zapravo osjeća, sestra Zlata posebno je spomenula patera Marka Malovića, Vukovarca rodom, kojem je izginula sva obitelj, a on je cijelo ratno vrijeme okupacije ostao u Iloku. Da ne bude sve sumorno, izletnici su u povratku kući navratili u Baranji u lokal u Karancu, na zajedničku većeru i uz muziku i ples zadržali se do kasnih sati.
B. M.
Pitomača.net
Post je objavljen 02.04.2007. u 16:49 sati.