Marketing
NADA UMIRE ZADNJA
Iz teksta "Jutarnjega lista":
Vrhunski profesionalac i uvjereni ljevičar, branitelj zločinačke organizacije i pouzdanik predsjednika Tuđmana, bračni nasilnik i trgovac nekretninama
(...)
Nada Dimić
- Moj poslovni partner Milan Carić i ja kupili smo nekretnine bivše zagrebačke tvornice "Nada Dimić", bolje reći bivše ruševine. Namjeravamo tu građevinu preurediti u poslovni centar i onda rentati prostore. U sklopu toga planiramo otvoriti pravi irski pub i dobar dalmatinski restoran. Ne namjeravamo je rušiti, nego adaptirati, iako to više košta. Ali, i inače sam protivnik prakse da se stara zagrebačka jezgra ruši i na njenim temeljima gradi nešto novo, tako da ni tu neće biti iznimke - pohvalio se Nobilo u intervjuu Areni 23. siječnja 2003. godine.
Nešto više od dvije godine nakon tog intervjua Carić i Nobilo prodali su Nadu Dimić, i to u stanju gotovo identičnom onome u kojemu su je i preuzeli, splitskom trgovinskom magnatu Željku Kerumu za, navodno, otprilike 8,5 milijuna eura. Cijena je u te dvije godine porasla višestruko zbog jedne sitnice - nekretnina je "očišćena" od zabrane dogradnje jer je Nobilo isposlovao građevinsku dozvolu. Treba li reći da zagrebački gradonačelnik Milan Bandić* stalni Nobilov klijent te da ga je Nobilo branio i 2004. u slučaju oglasa "Istina je" kada ga je javni napad na sudsku presudu gotovo koštao stranačke funkcije?
Kapetan Kuka u komentaru teksta:
Molio bih redakciju "Jutarnjega lista" da u interesu javnosti istraži navod vaše cijenjene novinarke Nataše Božić o skidanju zabrane dogradnje zgrade "Nade Dimić". Naime, ako se ta informacija pokaže točnom, gradonačelnik Milan Bandić svakako bi morao dati konačnu i neopozivu ostavku, budući da je usred jednoga skandala upao u nečuven sukob interesa, tj. drugi skandal: Toni Nobilo, naime, Bandićev je odvjetnika, a istovremeno - vjerojatno kao honorar za usluge - od grada uspjeva isposlovati građevinsku dozvolu za dogradnju zgrade "Nade Dimić"! Kako su u svo to bezakonje umješane i osobe krajnje kompromitiranih biografija, poput notornog Miće Carića, pouzdanika Bagarićeva klana, to je onda suvišno obrazlagati zašto je u interesu javnosti istražiti potankosti ovoga slučaja, kao i to koje konzekvence on može imati pokažu li se navodi gospođe Božić točnima. Hvala!
(...)
Tekst je zapravo nevjerojatan u svojoj proturječnosti koju autorica pripisuje Nobilu: Prodanović Nobila recimo posve amnestira kao suradnika mafijaških klijenata, da bi pet, šest pasusa dolje Nobilo bio objašnjen kao partner Miće Carića, vlasnika omiljenog okupljališta dečki iz Bagarićeva klana! Dobro, ima li više u ovoj zemlji minimalne pameti i pristojnosti? Drugi primjer: Nobilo obrazlaže kako je kupio Nadu Dimić, izdajući se za ljubitelja autentičnih gradskih prostora i gradnji. Dva reda niže čitamo da je zgrada prodana Kerumu, no, u međuvremenu je Nobilo "isposlovao" mogućnost dogradnje - zgrada je kao zaštičena imala zabranu dogradnje, i Nobilo je očito kod Bandića isposlovao skidanje te zabrane. Dakle, jebe se njemu za spomenike industrijske arhitekture, je l' tako! Ali, to nije sve: odmah potom, autorica zaključuje: Treba li reći da je Milan Bandić stalni Nobilov klijent? Genijalno je kako su se svi ti krugovi suzili i zatvorili: dvadesetak ljudi zajebava cijelu ovu zemlju! S kojim je pravom Bandić skinuo zabranu dogradnje na zgradi "Nade Dimić", to naravno ne ćemo nikada saznati. Kako to da se baš Nobilu izlazi toliko u susret, ostat će vječnom tajnom. Ali, jedno, o čemu autorica ovog naručenog teksta šuti, nije nikakva tajna: Toni Nobilo pripada istim onim strukturama koje je branio u slučaju "Labrador"! Za osnutka HDZ-a upravo je Nobilo mogao hapsiti osnivače na igralištu "Borca", ali je umjesto toga dva kruga agenata rasproređenih oko igrališta zapravo čuvalo Manolić-Tuđmanovu skupinu od mogućih incidenata izazvanih frakcijskim odvajanjem od grupacije zalutale u "Panoramu". To što Nobilo brani Kutlu niije nimalo paradoksalno kako se želi proturiti: to je ista ona logika koja u vezu dovodi Perkovića i Šuška! Ta, baš kao i Miro Šeparović, Nobilo je uronjen u obavještajni milje već treće desetljeće. Stoga je i angažiran na delikatnim procesima čija istina zapravo treba biti zataškana, a ne objavaljena. Konačno, zato sada angažman oko Petrača: sve to treba ostati sub rosa, u užem krugu ljudi, jer, ipak se tu radi o relacijama spram Stjepana Mesića, Ante Gotovine, Tomislava Karamarka etc.etc.! I to je sve. No, ako želite pravu zvijezdu u usponu, proučite karijeru Pere Lozice. voditelja stečaja Dinama, odvjetnika Bandićeva Holdinga, odvjetnika Hypo banke, prokurista Bandićeve televizije Z1, odvjetnika Blaža Petrovića, prijatelja Ivice Račana...
__________________________-
*Bandić, Milan, rođen 22. studenog 1955. u Donjim Mamićima, hercegovačkom selu što se rasulo na pola puta između Gruda i Klobuka. Točnije, u zaseoku Cerov Dolac, ili još preciznije, na Bandića Brigu, maloj uzvisini s koje se jasno vidi Sveti Jure na Biokovu i na kojoj je svega pet kuća; pokoji orah, cer i hrast.
Gradonačelnik u Zagrebu.
Post je objavljen 02.04.2007. u 13:56 sati.