... Na grobove svojih promašaja
Na njima će neko drugo
Nači sebi izražaja
Snovi su im razlog bili
Željama se okretalo
Svijet su njima bilježili
Kao da je nastajalo.
Ogledalom vidjeh sebe
I svijeta njime takav što je
Kao da je stvarno bilo
Činilo me ispunjenjem.
Stojim nasred svijeta sada
Ogledalu traga nema
Do tisuća sitnih oštrih
Njegovih ostataka
Cvijetovi nek rastu svijetom
Ne bilježeć žali
Razbijenih umišljaja
Kojima bi opstajali.
Utrobom duše moje
Neka pjesma cvijeće bude
Životom nastala je
Kao pravo čedo moje.
Prijatelji moji dragi
Nije tuga nešto loše
U njoj duša puta traži
Do istine nam jedine.
Voli vas vaš Mladen
Post je objavljen 02.04.2007. u 13:06 sati.