''Što?'', upitala sam. Činilo mi se nevjerojatno... vratit će me u Slytherin? U trenutku sam se uplašila... što ako je Dumbledore saznao za Voldemortovo pismo? Što ako je saznao za naš plan? Plan o osveti... Plan o smrti...
No, netko je bio još više šokiran nego ja. Pogađate, riječ je o Pacolikom.
''Neeee!'', zaurlao je. ''Samo to ne!!! Ne želim ovu... ovog... ovog... ovu... ovo...ovo...ovog... ovog demona u svom domu!''
''Severuse, moja riječ je konačna'', reče Dumbledore. Još nikad ga nisam vidjela tako odlučnog.
''Ali... zašto?'', upitala sam ga. ''Meni ništa nije jasno.''
''Vjerujte mi, gospođice Riddle...'', reče Dumbledore. ''Za sve je bolje da vi budete u Slytherinu. To je dom u kojemu pripadate. To je dom u kojemu su bili vaši roditelji. To je dom u kojemu ćete i vi biti.''
Slegnula sam ramenima. ''Kako vi kažete.''
Lexy i McGonagallica su se smiješile. Pretpostavljam da je McGonagallica likovala što me se napokon riješila. Mislim da je čak i pjevušila.
Lexy se okrenula Pacolikom. ''Severuse, ti bi trebao odvesti Maggie do njezine nove spavaonice'', rekla je zadovoljno. Dobro, to je razumljivo... ipak je ona jedna od posljednjih potomaka Salazara Slytherina.
''Hej...'', dosjetila sam se. ''Može li Am ići sa mnom?''
Pacoliki je molećivo pogledao u Dumbledorea.
''To mi se čini kao dobra ideja, gospođice'', reče Dumbledore. ''Neka se gospođica Harrison prebaci u Slytherin.''
''Idem po nju'', rekla sam, istrčavši iz kabineta. Jurila sam prema društvenom brzinom munje, tako da sam gotovo srušila Hagrida koji je popravljao cijevi u hodniku, stojeći na stolici. Ako je mamuta od tri tisuće kg uopće moguće srušiti.
''Amanda!'', pozvala sam ju. Dok sam razgledala sve oko sebe, spoznaja da su ovo moji posljednji sati među Gryffindorcima me je natjerala da se nasmijem. Od sreće. Ili od ponosa. Ne znam... ali sam sigurna da sam željela biti Slytherin više od svega.
Moja sestra mi je pritrčala. ''Sis, dobro je da si tu. Imam ti nešto reći!'', promrmljala je. Usta su joj bila puna čipsa.
''I ja tebi imam nešto reći'', rekoh joj.
''Ali moje je važno!'', uzviknu ona.
''Moje također!'', viknula sam.
''Polako, cure...'', rekla je Leni. ''Maggie, u čemu je stvar?''
Nasmiješila sam se. ''Am i ja smo od danas ponosne Slytherinke.''
Amandi je od iznenađenja ispao čips iz usta. ''Molim?!''
''Kažem... AM I JA SMO OD DANAS PONOSNE SLYTHERINKE!!!'', zaurlala sam najglasnije što sam mogla.
Iz hodnika se čuo tresak (otprilike 7 stepeni Rihterove skale) i Hagridov urlik:''KOZO MALA!!!''
''Oooops... čini se da je Hagrid tresnuo'', nasmijala se Leni.
No Am se nije smijala. ''Kako to misliš?'', upitala me je.
''Lijepo. Idemo sad kod Pacolikog. Jedva čekam da vidim njegovo lice kad obučemo Slytherinske pelerine'', izbrbljala sam u jednom dahu. Zgrabila sam Amandu za ruku i odvukla ju natrag u kabinet.
Kad joj je Dumbledore sve objasnio, nas smo dvije krenule za Pacolikim do društvenog. On je izgledao kao da će svaki čas eksplodirati.
''Imate sreće što ste kćeri lorda Voldemorta i Lujize Brown'', promrmljao je.
''Ja bih to prije nazvala nesrećom'', bubnula je Amanda.
''Zašto?'', upitah ju. ''Oni imaju pare.''
Pacoliki zastade i pogleda me. ''Znaš, Margaret Ann... ponekad se pitam, da li je Bog zajebao mene ili je zajebao tebe? Ali što više vremena prolazi, ja sam sve sigurniji da sam ja taj koji se rodio na dan kad je Bog bio jako ljut.''
''Mislite, Pac... hoću reći, profesore Snape?'', upitala je Amanda.
''Ne, ja sam siguran'', reče Pacoliki. ''Tornjajte se sad u društveni. Bit ćete u spavaonici sa Alexis Ann Parker i Rosilyn Olsen.''
Otvorila sam vrata društvenog. U jednom trenutku, svi Slytherini pogledaše u mene.
''Pogledaj...'', šapnuo je netko. ''To je Maggie Riddle.''
''Obje Voldemortove i Lujizine kćeri su tu'', rekao je netko drugi.
Na drugom kraju prostorije, ugledala sam Draca, Crabbea i Goylea. Prišla sam k njima, a Amanda je otišla do Rosilyn.
''Bok, Draco'', nasmijala sam se.
Zagledao se u moju pelerinu. I u Slytherinski grb...
''Maggie?'', upitao je sa nevjericom. ''Ti si sada...''
''Da'', nasmijala sam se.
Privukao me je k sebi i poljubio.
Nakon što sam porazgovarala sa skoro svim Slytherinima, Amanda, Alexis Ann Parker, Rose i ja smo otišle do naše spavaonice. Prepisala sam zadaću od Alexis, a onda smo otišle spavati.
Zapravo, one su zaspale. No ja nisam mogla. Čitavo vrijeme sam razmišljala o Voldemortovom pismu. Kako ću doći do Harrya Pottera? Kako ću ga se riješiti jednom za sva vremena? Kako ću ispuniti svoju zakletvu? Kako? Kako ću ubiti Harrya Pottera? Ako bih to učinila u Hogwartsu, mogla bih završiti u Azkabanu. No moram to učiniti ovdje... Po cijenu svega. Obećala sam. Zavjetovala sam se. Prije svega, zavjetovala sam se sebi. Lord Voldemort će pobijediti. Uz moju pomoć, sile tame će pobijediti...
Iz razmišljanja me je trgnuo Amandin glas. ''Maggs? Jel' spavaš?''
''Da'', odgovorila sam.
''Super. Nego, zamalo sam zaboravila na ono što ti trebam reći.''
''Slušam'', rekoh.
''Što?'', upita ona.
''Pa to što mi trebaš reći!'', uzviknula sam.
''Tiše malo tamo!!!'', zaurlala je Alexis.
''Ah, to'', reče Amanda, ne obazirući se na Alexis. ''Otkrili smo kome pripada onaj dnevnik.''
''Lažeš!!!'', zavrištala sam. ''Kome?''
''Pssst!'', povikala je. ''Dnevnik pripada... nikom drugom doli Jane Harrison.''
P.S. Za one koji ne znaju... Jane Harrison je Amandina pomajka, odnosno žena koja ju je posvojila.
P.P.S. Kako vam se dopada dizajn? sama sam ga napravila, ali uzmite u obzir da je ovo prvi koji sam napravila!
Post je objavljen 02.04.2007. u 12:51 sati.