Još malo paradoksa iz fizike. Nastavlja se na onaj post o penzinerima. Štoviše napisao sam ih u slično virjeme.
------------------------------------
Vratimo se ponovo na paradoks blizanaca. Treba vidjeti što je u njemu paradoksalno i kako se objašnjava. Rekli smo, ako mjerimo sa Zemlje, blizanac u raketi biti mlađi jer je on putovao s obzirom na naše gledište. Ali s njegovog gledišta, mi smo ti koji su putovali. Prema tome, po njemu smo mi ti koji bi trebali biti mlađi. Fizičari sada kažu da je raketa ubrzavala i usporavala (akceleracija), a ne mi i njegovo gledište nije točno. Šteta, baš smo bili tako blizu paralelnih Svemira :).
No dobro, putovanje u budućnost je moguća i opisana u prethodnom nastavku. Za putovanje u prošlost, barem za sada, nije nađen princip. Nije ni opovrgnut. A tema ovog nastavka je kako da nama vrijeme teče sporije nego na Zemlji. Financijska isplativost ovakvog projekta je nevjerojatna. Zamislite koji novac bi istraživačke kompanije dale da imaju više vremena za istraživanje od konkurenata. Recimo, PLIVA (+Pfizer) je svoj najveći patent Sumamed, patentirala samo nekoliko dana prije konkurencije, a dobit se mjerila u milijardama!
Sve što nam treba za ovo putovanje je svemirski brod, opskrbljen istraživačkim laboratorijem zbog financijske isplativosti. Svemirski brod treba pozicionirati u neku točku mirovanja s obzirom na putanju Zemlje i to je sve! S naše točke gledišta Zemlja će se gibati i što je važnije, ubrzavati i usporavati. Sada smo mi ti koji su relevantni za pojam vremena. Prespora vam je brzina Zemlje? Nema problema, naš brod ćemo postaviti u fiksnu točku s obzirom na gibanje Sunčeva sistema, ili cijele naše galaksije. Samo recite koliko vam treba vremena.
Post je objavljen 02.04.2007. u 12:18 sati.