Ne znam da li je netko primijetio kako naše društvo prelazi iz stadija primitivnog u slijedeći evolucijski stadij :još primitivnije.
Nema tu razvoja na sebi, čitanja, razmišljanja, promišljanja, učenja nedajbože.
Tu ima korištenje novih tehnologija ali sa mozgom koji je stao u 16.-om stoljeću. Pa ti to poveži...
Tako je i sa mobitelima. Jadno je i žalosno da ljudi pričaju na mobitel po tramvajima, čekaonicama kod doktora, kazališnim predstavama, sprovodima. Govorim odgovorno jer sam sve vidjela. I da pričaju hajde, nego se deru i viču. U čekaonici kod doktora čovjek je pričao, šta pričao, urlao, o svojim serverima. Ja sam to izdurala 1 minutu, onda sam mu rekla neka izađe van, neka se dere negdje drugdje. Bila sam nagrađena pogledom koji ubija, ali i njegovim utišavanjem i odlaskom van.
No nisam htjela o tome. To je tako i tu se ništa više nemože.
No naš narod je otišao korak dalje u svom tehnološkom razvoju. Naime po hodniku tu kod mene počeli su pričati engleski. Izgleda da izađu van iz svojih soba jer se srame svog engleskog, pa pričaju na hodniku. Gdje sam ja. Gdje pušim. I slušam, jer moram ....
E taj mi je engleski fantastičan. Fascinira me.
Ja mislim da stranci misle da smo mi jako tup narod jer stalno nešto ponavljamo.
Dakle to izgleda ovako :"Wait please, i have i have i have to to take a ...sad stanka...pencil and.....and ....opet stanka....paper"
ili
"i know. i know....would you...would you...sad razmišlja a nema pojma što hoće reći...pa ponovi would you...onda shvati da to would you nije dobro pa onda isponova...should i...should i ask my ...my...tu misli o idućoj riječi...boss?"
I tako to traje. Zamišljam tog stranca koji mora da ima živce od čelika.
Jer kad ti netko hoće reći da ide po olovku da zapiše broj, a za to mu treba 12 minuta i još k tome je sav uspaničaren i histeričan, onda je stvarno dosta logična pomisao da je to čudan narod.
Da je hrvatima uzimanje olovke i pisanje broja napor koji iziskuje nadljudske sposobnosti.
Obično se sve vrti oko toga da se zna par engleskih riječi. Pa se te riječi pokušavaju staviti u svaki kontekst i svaki razgovor. A za to je potrebno puno inteligencije budimo realni a i podosta vremena no vrijeme je ionako relativna kategorija.
Zato su nam rečenice takve.
Ti sa par engleskih riječi moraš pokriti dosta različitih područja : i know, i dont know, pencil, i am, paper, write, number,hi, good bye,man. Ima tu i internacionalnih riječi pa je time posao malo olakšan. Jer možeš upotrijebiti riječ telephone, boss iz ("Kuma"),TV,Internet,sport. Sada još samo to treba staviti na svoje mjesto u rečenici. A neka netko kaže da je to lako! Obaviti telefonski razgovor sa osobom engleskog govornog područja i pooznavanjem 13 engleskih riječi i 12 internacionalnih!
I zato cijenimo to što imamo!!
Sa malim znanjem dobivamo rezultate u velikoj količini vremena!!
A budući da svi znamo da je vrijeme relativan pojam, a živci sugovornika elastična kategorija, to nama nije niti potrebno da učimo i znamo više. Čemu?
Ne može to svatko!
I tako, napišem ja jučer ovaj post ali ga ne objavim.
I odem navečer u boje i lakovi moj najdraži dućan gdje me obožavaju
i za dobrodošlicu mi naprave gestu okretanja očima
da kupim poštanski sandućić. Stojimo tako na semaforu i slušamo moj pes i ja čovjeka kako priča na slušalice. Priča engleski. To je zvučalo :"weather...weather........so...so...."i onda se veza prekinula.
Možda je stranac na drugoj strani izgubio živce. Možda je to bio isti stranac koji je razgovarao ujutro sa mojom kolegicom. Pa mu bilo dosta. Više naprosto nije mogao podnijeti ponavljanje svake riječi po dva puta....
U svakom slučaju to mi je bila potvrda da ne meljem gluposti kad kažem da je hrvatski engleski jedan od dosta težih stranih jezika za slušaoca jer mora biti ekstremno koncentriran i nadasve pažljiv jer mu inače može promaknuti treće ponavljanje iste riječi čime rečenica gubi svoj smisao i onda jadan govornik mora sve opet iznova.....
A pada mi napamet i jedna druga misao. Možda ipak to nije engleski. Možda je to neki šifrirani jezik. Ili neki internacionalni kao esperanto.
Pa kad kažeš nešto prvi puta onda to ima jedno značenje, drugi puta drugo, a treći puta treće.
A pada mi na pamet i misao : možda su među nama izvanzemaljci. Koji se polako počinju pokazivati. A to je NJIHOV jezik a ne engleski kako sam ja neinteligentno i površno zaključila?!?!
Post je objavljen 03.04.2007. u 08:11 sati.