Marketing
Tržišna inspekcija
Ovo se nadovezujem na svoj komentar na jedan post. Tamo sam se zanijela a nisam rekla niti pola pa ću evo trošiti svoj prostor a ne tuđi .
Međutim mi se čini dobra tema za obraditi ju.
Prije dvije godine uređivali smo stan (meni je sudbina da uređujem stanove, tuđe ili svoje
) pa smo bili prisiljeni jako često hodati po svim mogućim dućanima.
(o.a. ako uđeš u 4 gola zida i treba ti doslovno SVE onda nije nimalo smiješno, niti imaš živaca i volje slušati probleme prodavača, kašnjenje s rokovima, podizanje cijene sa novom isporukom, nepostojanje dostave ili da dostava košta grozno puno, trpljenje njihove neorganiziranosti. Jer tebi se žuri. Ti bi na nečemu spavao, na nečemu kuhao, u nečemu prao suđe.)
Tlak mi je rastao iz tjedna u tjedan jer sve što smo htjeli ili kupiti ili pitati bilo je povezano sa jako puno komplikacija, nepravilnosti, uglavnom nije teklo kako kupac očekuje da bi trebalo teći.
E kad ti se to događa svaki drugi dan, onda već počneš biti nervozan jer na ništa ne možeš računati i sve je jako teško za odraditi i posloženo sa hrpom nepravilnosti, komplikacija. Najobičnija stvar postaje teška filozofija i ti se nađeš da si iz najobičnije, jednostavne radnje ili situacije dobio filozofsku enigmu. Za tebe naravno, ne za prodavače.
Od rokova isporuke, preko plaćanja, preko toga da ne možeš stvar kupiti...
Dati ću dva primjera : mali stolić. Lijep. "Ajde da ga kupimo", "Može".
I odemo do prodavača : "Mi bismo kupili ovaj stolić".
"Ne može, nije na prodaju"
"Kako nije?"
"Ne to je izložbeni primjerak"
"Gdje to piše?" /to ja/
"To je izložbeni primjerak" /to prodavač/
"Gdje to piše?" /opet ja/
"To je izložbeni primjerak"
"Gdje to piše?"/to opet ja, međutim ja sam tvrdoglava i boli me ona stvar o tome što prodavač misli o meni, pa ja mogu do sutra ako treba..:))
i tako bi mi u nedogled da nema Muškarca.
Budući da je Muškarac tip kojemu se neda natezati, pokušao je smiriti situaciju.
"Dobro, recite kad ćete ih imati?"
PAZI SAD ODGOVORA:
"Ne znam, vi nazovite pa ćemo vam reći"
Meni se zemlja otvorila. Ja kad pobijesnim onda je to erupcija. /Mogu puno trpjeti, ali kad puknem onda puknem
/. Sad bih ja trebala sjediti na telefonu i nazivati ih i ispitivati kad će imati koji artikal?
Međutim, tad sam se još i uspjela suzdržati. Okrenula sam se i otišla.
Par dana kasnije vidjeli smo kupaonski ormarić.
Priča ista! Nije na prodaju jer je izložbeni primjerak.
"Gdje to piše?" /to ja/
Scenario isti kao gore. Muškarac smiruje, mi izlazimo.
Ali ja kuham. Nazovem tržišnu inspekciju i pitam ih za pravila.
Pravilo za ovaj slučaj je :
NA PRIMJERKU MORA PISATI DA JE IZLOŽBENI, AKO NE PIŠE ON JE NA PRODAJI. AKO MI NEĆE PRODATI ONDA ZOVEM ŠEFA. AKO ŠEF NEĆE PRODATI, ZOVEM TRŽIŠNU INSPEKCIJU. AKO NE MOGU DOĆI JER SU NA TERENU, ONDA PIŠEM PRIJAVU!
E od toga dana sam ja okrenula ploču.
Broj tržišne inspekcije nosim sa sobom u novčaniku.
Dozvolim da mi se jedna stvar dogodi jednom. Ako mi je sumnjiva ja nazovem tržišnu inspekciju, opišem događaj, pitam za pravilo i dalje me više nitko ne može zajebavati.
Bio je još jedan primjer ali tu nisam bila u pravu. Kad plaćaš gotovinom imaš recimo 30% popusta. Meni je i obična maestro kartica gotovina, JER SE ODMAH SKIDA SA RAČUNA , nema odgode. Pa sam kupila jedne cipele ali mi je prodavač rekao da nema 30% popusta jer je kartica MAESTRO. Ja sam rekla da je to gotovina, on je rekao da nije. Popustila sam, otišla na bankomat, izvadila novac i dala mu.
Sutradan sam navala tržišnu inspekciju.
Teoretski sam u pravu, ali u stvari nisam. Nema pravila, nema zakona.
Što želim reći ovim postom?
Nemojte se dati zajebavati. Ima užasno puno nepravilnosti u poslovanju svih dućana, dučanćića, banaka i svih ostalih.
Mi smo kupci i mi ima da budemo paženi i maženi. Ako nismo imamo pravo okrenuti se i otići, zvati tržišnu inspekciju , u stvari imamo sva jebena prava na ovome svijetu!!!!
Raspitajte se za broj tržišne inspekcije, tražite šefa i mirno se izborite za svoja prava.
Jer prodavač ovisi o nama a ne mi o njemu!
I on je taj kojem je posao da oko mene trči, za to je plaćen, a ne da mi bezobrazno odgovori da nazivam i ispitujem kad će koji komad namještaja doći.
Uglavnom od toga dana, ja se više ne uzrujavam. Puštam da se uzrujavaju oni a ja doslovno, ali doslovno ZAJEBAVAM! Ako već netko mora umrijeti od infarkta, ja to sigurno neću biti.
Nakon što sam na svojoj koži shvatila kako to funkcionira, odlučila sam situacije izmijeniti u svoju korist.
Pa sam neki dan išla kupovati boju za drvo. I naravno morala sam pitati jer o tome ništa ne znam.
Budući da je prodavač tamo da to zna, ja smatram da imam prava sve pitati.
TO JE BILA KOMEDIJA!
Čovjek ne zna ništa. Ja još manje.
Postavim pitanje, na koje ne zna odgovor pa me počne vrijeđati. Ja mirno stojim i ponovim pitanje. On okreće očima. Ja ponovim pitanje. On se okreće drugoj mušteriji u nadi da ću otić. Ja stojim. Strpljivo čekam. Mušterija ode. Ja ponovim pitanje. On nema pojma.
Ja pročitam upute na boji. Na glas. (Sad i on zna malo više) i promijenim pitanje.
Čovjek je izludio.
Kasnije sam nazvala svoju prijateljicu koja također radi u boje i lakovi.
Postavila sam ista pitanja, DOBILA SAM KOREKTNE, AUTORITATIVNE I ČVRSTE ODGOVORE!
Pa ti reci.
Ovo muško u boje i lakovi pokušalo me izvrijeđati jer sam nije znao odgovor!
Odgoj žena u ovoj primitivnoj zemlji bazira se na : povuci se; ne talasaj; pusti; nemoj gnjaviti; reći će da si histerična /što i jesam- ako me već jebu onda nek to rade dobro, da i ja nešto osjetim, ovako.../.
Samo što na sreću ja nisam žena.
Ja sam dosadnjakovička. Koja se neda smetati.
Post je objavljen 02.04.2007. u 09:06 sati.