Stručnjaci upozoravaju da je POS potpuno neodrživ u Europskoj uniji i da je protivan svakoj logici tržišne ekonomije. Lokalne zajednice daju zemljište po 40% nižim cijenama, da bi se onda izgradili stanovi koje će u konačnici kupci platiti 900 eura, a onda kasnije mogu prodat po puno većoj cijeni i tako dobro zaraditi. Usprkos svemu, država i dalje forsira POS. Zašto?
Postoji nekoliko razloga. Kao prvo, građevinska mafija usko je povezana s vlašću. Koliko god građevinari kukali da su cijene niske, činjenica je da takve objekte ne moraju prodavati jer su već prodani. Dakle novac je siguran. Kao drugo, da je to tako loš posao kako često čujemo, ne bi Čačićeve tvrtke gradile te iste stanove i ne bi bile tako uspješne. (Ok, formalno on nije u tim tvrtkama već je sve ovlasti prenio na svoju ženu, ali ne vjerujete valjda da on nema nikakve veze sa svojom ženom? I ne, ne optužujem za korupciju, jer zakon je takav koji kaže da to nije korupcija, ali je definitivno moralno upitno.)
Drugi razlog koji je u biti puno važniji je što nitko ne želi srediti zakon o najmoprimstvu. Graditeljima bi više-manje bilo svejedno grade li POS-ove stanove ili stanove za najam, ali političari su tu bitan faktor koji koče donošenje takvog zakona. Zašto? Zato što bi donošenjem takvog zakona morali konačno riješiti i problem tzv. zaštićenih najmoprimaca, a u taj osinjak nitko ne želi dirati.
S jedne strane imate oštećene izvorne vlasnike koji bi htjeli natrag ono što im je nekad davno bilo oduzeto, a s druge strane imate nosioce stanarskog prava koji u tim stanovima žive 50 i više godina, a posljednjih desetak godina kao građani drugog reda, jer svoja stanarska prava nisu uspjeli materijalizirati kao svi drugi nosioci stanarskog prava koji su u međuvremenu otkupili stanove na kojima su imali stanarsko pravo.
Sređivanje regulative najmoprimstva iziskuje i određene materijalne izdatke u vidu obeštećenja za izvorne vlasnike oduzete imovine kojih čini se nema, a nema ih jer su sva ona sredstva koja su se skupljala od prodaje društvenih stanova koja su bila namijenjena upravo za rješavanje pitanja oduzetih stanova, otišla ili za obranu Hrvatske ili na Zagorčev privatni račun u Austriji. Dakle čak bi se moglo govoriti i o tome da su ti nosioci stanarskog prava sudjelovali u obrani Hrvatske, a da za to nisu dobili čak niti simboličnu zahvalnicu.
Zbog svega toga, danas imate oko 7000 obitelji koji žive u neizvjesnosti tzv. zaštićenog najmoprimstva (koje se svodi na životarenje u stanu u kojem ste se zatekli, nemate pravo zasnovati obitelj ako se vlasnik ne složi s time, ne možete pokrenuti nikakav privatan posao u tom stanu, itd), a da apsurd bude veći, ustavni sud je prije još nekih desetak godina ukinuo neke odredbe zakona o zaštićenom najmoprimstvu i dao u zadatak Vladi RH da dopuni zakon o zaštićenom najmoprimstvu. Do dana današnjeg, nitko nije napravio ništa po presudi ustavnog suda.
Post je objavljen 02.04.2007. u 09:37 sati.