Promatram svit oko sebe... ne pripadam nigdje! Ono čemu težim, suđeno mi nije. U ovom životu svi su pobjednici osim mene, a svaki je od njih, sa sobom, odnio i dobar dio mene. To što od mene ostalo je, nedefinirano je biće! Liježem međ' mrtve u nadi da ću među njima pronaći sebe. U mom svitu, sunce je crno, suze su suhe, a nade daleke. Ponestaje mi snage za nadolazeće bitke. Zašto me život tako iscrpljuje, umjesto da mi da volje!?! Lice mi krase oči umorne...
Post je objavljen 01.04.2007. u 23:03 sati.