Marketing
"Lie to me" she whispered. "I love you" he said.
Tia je bila jedna od mnogih ovčica koje je brojao da zaspi,koje bi ga odvele u snove gdje je viđao nju,crnu princezu koja je bila predmet Tiine ljubomore,mržnje. No Tia nikada nije ni pomislila da se mijenja zbog onih jednoličnih kostura koje je svakodnevno viđala i koje su joj uzimale nešto bez čega nije mogla biti potpuna.Nije htjela biti neprepoznatljiva na ulici punoj ljudi umornih od života. Voljela je ono šarenilo boja koje je viđala svaki put kad je izašla iz svoje sobe rabljenih snova. Voljela je sve one izgubljene oči pune nade koje bi pamtila i koje su je činile posebnom,odabranom. Tia je oduvijek bila nesigurna,bila je latica tratinčice koju bi vjetar bez ikakvog opiranja odnio u zaborav. To nije pokazivala jer nije htjela onim tamnim sjenama dati razlog za naslađivanje. Svi su znali da Tia uvijek ima nešto za reći,pa su je zato prestali slušati. Često je odlutala u tvornicu raznobojnih nota koje su je asocirale na sve lijepo što je doživjela,a toga je bilo puno. Kad bi je drugi probudili iz te maštarije,shvatila bi da su zidovi te prostorije zapravo blijedi,isprani jer se nitko nije sjećao trenutaka sreće i smijeha. U njenom životu postojalo je puno svijetlih točaka,puno njoj poznatih duša koje su joj pomagale,koje su uvijek bile uz nju kad joj je onaj vječni nemir prolazio srcem. No ni te duše nisu bile neustrašive,svi su bili zarobljeni u prošlosti i nisu htjeli gledati unaprijed na sretne trenutke koje im je sudbina odredila. Njihov isprazan pogled pisao je tužne retke u njihovim dnevnicima. No uvijek su imali snage da pomognu Tii i ona im je na tome bila beskrajno zahvalna. Pokušavala je i ona njima biti oslonac i svaki njihov osmijeh značio je i sreću u njezinim očima. A onaj duh,s početka priče,koji je pokušavao zaspati,onaj u čijem je srcu bila crna prekrasna princeza Tii nije dao da razmišlja o bilo čemu drugome nego o njegovim sanjarskim očima. Te smeđe oči stvarale su pomutnju u Tiinim plavim očima. Tia je bježala iz stvarnosti kako bi zaboravila one riječi i poglede sažaljenja koji su bili prisutni za vrijeme svakog praznog razgovora o njemu,besmrtnom duhu. No on nije mario,barem to nije pokazivao. Skretao je pogled svaki put kad bi ona gledala u njegovom smjeru. Nisu razgovarali. Samo joj je nada govorila kako bi moglo biti nešto,kako bi crna princeza mogla izgubiti svoju tijaru. Iako to nije imalo veze sa stvarnošću,s njegovim osjećajima. Vrata njegovog svijeta za nju su zauvijek zatvorena. A ona je sjedila na pragu i plakala,plakala zbog svega što se neće dogoditi jer on to ne želi. Osmijeh na njezinom licu bio je gotovo neprimjetan,ali je još uvijek postojao. Osjećala se kao da se njezin radio s najljepšim pjesmama pokvario jer ga on nije čuo i jer ga nije bilo briga.
________
Ljubi vas sve uskoro 16-godišnja Iva. 
Post je objavljen 01.04.2007. u 21:38 sati.