
Da, ovo mi je jubilarni 200ti post. Došlo je i do te brojke. Ne mogu vjerovati. U više od dvije godine (skoro pa 3), napisao sam 200 postova. Zbilja impresivno. Pratili ste me, moje dogodovštine, razočaranja, razmišljanja... Nadam se da ste i od mene nešto i naučili. Ako ništa drugo bar ste se mogli dobro zabaviti ili nasmijati. To je to što se tiče 200tog posta.
A 200- post će obilježiti ljutnja prema mojim starcima. Ovog puta se pretjerali i digli mi živce više no ikad. Naime, oni su se sprdnuli otić za Uskrs u Dalmaciju u vikendicu i ja MORAM s njima. Išli bi u četvrtak idući. I sve bi to bilo super da mojoj najboljoj frendici nije rođendan u idući petak za koji smo se tjednima ranije dogovorili. I ne samo to. Imam seminar u kojem moram 30tak stranica engleskog rječnika usporediti sa drugim rječnikom i napisati ispod svake riječi razlike u objašnjenjima. Mislite da je to puno posla? Imate pravo. Problem je u tome što seminar moram predati u utorak iza Uskrsa, a u Dalmaciji nemam kompjutera kako bih mogao završiti seminar do utorka jer se vraćamo tek u ponedjeljak. Šečer na kraju je i ispit koji imam u četvrtak a za koji, sada, ne mogu učiti jer sam zauzet pisanjem jebenog seminara. Sve bolje od boljeg. Na sve te moje razloge da ja jednostavno moram ostati u Zagrebu završiti seminar jer neću stići inače je meni stari rekao: "Isforsaj se do četvrtka zbog mene. Očekujem da ideš s nama." Ja sam jednostavno popizdio i isti tren počeo uspoređivati jebene rječnike jer inače neću stić nikada do završit. Oni valjda misle da ću se jebat s dečkom po doma dok njih ne bude bilo ili što ja znam. Najbolje je što sam rekao da mi dečka nema jer je u Londonu preko vikenda što je i istina. No to njima niš ne znači. Njihov dragi sin peder kojeg obožavaju mora s njima jer oni toliko cijene krščansku tadiciju slavljenja Uskrsa a ni u crkvu ne idu. Pih! Sve je to sranje i užasno sam ljut trenutno jer apsolutno ništa neću stić ovaj tjedan koji nadolazi jer još uz sve to imam dodatnih obveza poput: slikati se za osobnu, izvaditi novu osobnu, kupiti frendici poklon za rođendan (na kojem zahvaljajući mojim starcima neću biti), biti na faksu, ići u teretanu... Prekrasno. Valjda ću nekako preživjeti.
Post je objavljen 01.04.2007. u 17:58 sati.