Marketing
nismo tada to još znali
shvatih u ono malo riječi
da nemamo što više si reči
zato, prođi polako niz taj dio puta
da ne sretneš srce moje uplakano
gdje tamo negdje luta
i pođi polako
jer ni meni nije lako
nismo znali, to što sada znamo
desi se, da pogrešnoj osobi
svoje srce damo
ti si htio život, htio si sne
a ja poželjeh samo tebe
i dok u nočina drugima radost djeliš
pitam se, kad odem
jel češ barem da me se sjetiš?
a ni to važno više neče biti
ponekad treba da se preboli
a i tebe če duša jednom da zaboli
da te kunem, neču, ne daj bože
živi sretno. ako to još se može
-livijana-
Post je objavljen 08.04.2007. u 17:15 sati.