Evo sam mora postat bloger da bi odgovorija blogeru Jurici Gašparu koji nas već godinu dana drži na svome blogu "Svjetionik" i tvrdi da smo mu ukrali fotografiju. Pokušao sam ka bloger anonimac i diletant uć s komentarom na njegov blog ali nisam toliko pametan pa evo moga odgovora na mome blogu:
Već godinu dana smo na stupu srama na ovom blogu Jurice Gašpara kao da smo lopovi koji su mu ukrali njegovu fotografiju pa neka se kamenjem nabacuju na nas svi oni koje je pozvao da komentiraju to što smo mu učinili. Jedan od čitatelja njegovog bloga komentira da smo gadovi. Ali nakon nekoliko komentara presahla je potreba «blogera» da sudjeluju u njegovu neargumentiranom blaćenju. Očekivali smo da će nas skinut s tog njegovog stupa sramote i samozvanog Suda časti i pravde. Nismo htjeli reagirati zbog velikog prijateljstva s njegovim ocem još od vremena dok smo bili na svjetioniku i usput rečeno – pratili kako mali Jurica raste za školskih praznika kad bi ljeti došao na svjetionik dok mu je otac bio u službi a ne na odmoru u Pločama. Međutim, kako mi nismo blogeri savjetovali su nas drugi da moramo odgovoriti na ovu lošu reklamu i bezočnu neistinu te nepravednu presudu s visoka, s Juričine čuke i «svjetionika»:
1. Jurica nas optužuje da smo objavili njegovu fotku a da ga nismo pitali za dozvolu.
ODGOVOR:
- U arhivi Slobodne ima na tone takvih fotki koje služe kao usputna ilustracija za tone tekstova pa je tako izvađena baš Juričina a mogla je bit bilo koja druga
- Kako se tu našla Juričina fotka?
- Tako da nas je Jurica kao sin naših prijatelja sa svjetionika zamolio puno prije toga da može li ponuditi našem glavnom uredniku par tekstova i fotki, pa da mu se to objavi. Učinili smo sve da se mladom ambicioznom Jurici želja ispuni. Bio je presretan što su izašle njegove reportaže koje su bile i honorirane.
- Kad je objavljena ova fotka nitko u moru fotki nije mogao prepoznat da je to baš njegova jer je to uobičajen motiv neovisno o tome što Jurica misli o umjetničkoj vrijednosti svoje fotografije. Što znači jedna fotka ferala na svjetioniku u moru arhive Slobodne gdje se znaju zamtnuti ili pomiješati i radovi nas profesionalaca ili zaposlenika makoliko čak i pazili na to. Razumijemo da je Jurici ta njegova fotka nešto jako vrijedno, ali:
- Zašto Jurica nakon svojih reportaža nije povukao svoje fotke ili to izričito zahtijevao? Pa u svakoj novini stoji da se radovi ne vraćaju i tome slično…
- Zašto nas Jurica nije pitao kao prijatelje svojih roditelja «kako se dogodilo da je objavljena njegova fotka»?
- A mogao nas je pitati kao što nas je pitao onda kad mu je odgovaralo da mu izađe reportaža
- Da nas je pitao, u idućem broju bi prijateljski objasnili što se zbilo premda to nije obaveza redakcije a k tome bi i profitirao jer bi mu izašla fotka, informacija itd…
- Umjesto toga, Jurica se nije ponašao prijateljski nego je odmah posumnjao u naše prijateljstvo a zove nas «dragim ljudima», te nas i optužio
- Istog dana je nazvao našega glavnoga urednika da zašto smo mu ukrali fotke koji je ostao prestravljen s obzirom da se Jurice mogao tog časa sjetiti jedino kao mladića kojemu je svojedobno prije godinu-dvije izašao u susret
- I isti čas je Jurica bez ikakva provjeravanja i utvrđivanja činjenica i istine - objavio na blogu fotografiju nas s kolumne kao da smo se švercali u kakvom ruskom autobusu
- Nismo se javljali dosad jer smo prijatelji iz svjetioničarskih dana ali mislim da smo s jednom godinom sramoćenja i Juričinih laži zaslužili da nas se konačno pusti iz njegova privatnog i paranoidnog zatvora s bloga
U potpisu:
Autori Kanala 16: Elizabeta i Mario Garber
Post je objavljen 01.04.2007. u 11:50 sati.