Pregled posta

Nebo je danas ušlo u me
kao velika bol.

Pred očima mi lebdi slika velikoga grada.
K meni se ponosno dižu palače, hramovi, zidine.

Prostranim trgom komeša se ljudstvo,
žamori svjetina.
Ta dolazi On,
njihov Kralj,
i treba Ga kraljevski primiti.

Mekani sagovi krase ulice.
Redovi palmi sa cvijećem
pjevaju himnu njegovu dolasku.
I samo sunce obasu zlatom
i grad i puk.

«Dolazi! Dolazi!» čuje se klicanje.

I cvijeće treperi na suncu,
zrakom se lomi «Hosana!».
I evo: Kralj je došao!
Al Njegovo ozbiljno lice
i duboke prodorne oči
sapeše svjetini pogled –
i riječ joj u grlu zape.
«Hosana» je sve tiši,
a On prođe zamišljen...

Klicanje malenih presta
i svjetina prođe dalje.
Tek štogod pogleda cvijeće
što pade s Njegove halje
i razbacano leži
na stazi velike slave.-

Al što se to vidi na putu?
Svaki je cvjetak postao crn:
iz njega strši trn...

Josip Berka