Marketing
Love is in the air
Šetam se po školi i gledam društvo, svi su našli dečka. Prvo Tatjana, cura iz 1. razreda hoda sa tipom iz 4. Kakvog sam ja dečka oćekivala za nju (ako sam uopće ikoga oćekivala), taj Matija je bog bogova... Ali neću dalje komentirati da ne ispadnem zlobna. Onada Viky, našla si je, ili bolje da kažem, ja i Nikolina smo joj našle nekog Maria koji se već od prije zanima za nju. Ona se toliko sramila doći pred njega da smo joj mi doslovno sve morale napravit (ćak je i Vedrana išla s njom kad su se oni trebali naći), ali se zato za 3 dana totalno zagrijala za njega i izjavili su si ljubav. Mario ju je pitao zašto se srami, a ona, naravno nije htjela ispasti sramežljiva jer se fura kao da je cura sa stavom, pa je lagano i mirne duše prebacila krivnju na Nikolinu. Naravno da je Mario išao do Nikoline i pitao ju zašto širi te priće po školi, i naravno da smo se ja i Nikolina trgale od smijeha ko dva psihopata poslije toga... eh, Viktoria, Viktoria...
Uglavnom, cijela ta prića nebi uopće bila zanimljiva da Viktoria nije bila zaljubljena u svog frenda Josipa, koji je nije jebo niti 0,5% i nije joj padalo na pamet da bude sa bilo kim drugim, a i pretpostavljala je da je nitko neće...
I naravo, tko je ostao sam ko i uvijek- ja (i Nikolina). Mi se tješimo da nam ne treba dečko jer nam je bolje solo... Problem je u tome što smo obadvije zaljubljene u tipove ali im ne možemo ili im se ne usudimo približit...Njen je udaljen 5 koraka, a moj nekih 800 kilometara....
Ok, a sada Tokio Hotel. Prije nego što poćnem, htjela bi se osvrnuti na onu twincest priću. Tko god da je to proširio (ha, a mi kao neznamo ko je to), ne može biti siguran da je to istina. Uostalo sve je to počelo kaošala, a onda je završilo kao opće poznata ćinjenica na internetu. Pitanj za vas- niste nikada zagrlili svog brata? OK, ja nisam, ali ja se ne računam jer je moj brat odvratno malo čudovište. Pa ćak i ako tosve je istina, mogu samo citirat Vedranu- incest is the best!
Djelovi intervjua na Vivi povodom njihovog odlaska u Moskvu.
Iako je Tokio Hotel svirao na više od 50 koncerata u jednoj godini, novi izazov ih ćeka u Moskvi. više od 4000 fanova ih oćekuje na prvom koncertu u Rusiji.
(...)
Bill: Da, ostala trojica zapravo nemaju razloga biti nervozni. U principu, sav posao ostaje na meni...pa, to je tako.
Georg: *uzdiše* Uuugh...
Tom: Ako Bill prestane pjevati, nećemo izgubiti ritam, ali ako mi prestanemo svirati instrumente, Bill će izgubiti ritam! Ovako možete vidjeti našu važnost!
Georg: Da.
Bill: Pfff...to je sranje...mogu i dalje nastaviti pjevati...
Gustav: Ti imaš takta ko frižider.
Bill: Ohhh...*prevrće oćima*
( još jedan isječak)
Prije gotovo godinu i pol nitko ih nije poznavao. Sada imaju fanove po cijeloj Europi.
Tom: To uvijek zvuči tako glupo, mislim, kada govoriš "Da, sve je tako nevjerojatno" čitavo vrijeme...to uvijek zvuči tako...djetinjasto, mislim. Ali stvarno je tako, nemožeš reći ništa drugo o tome! Sve je tako dobro i ti si totalno sretan i ponekad misliš, ovo zapravo ne može biti istina.
Gustav: Prije smo nekako sanjali, kad smo se sreli prvi put...kao...wow, kao, Green Day, kao, gledaj! 50.000 ljudi i sve to smeće i uh, i onda smo mi imali nastup pred... 10 ljudi. I onda smo bili kao "uh, moramo raditi na ovome". Da, i onda se odjednom sve promjenilo. nikada nisam zamišljao da će biti ovako
Bill: Naš san, ili ćak puno više od našeg sna je... je... postalo istina, za nas. I onda smosad svirali u Rusiji i sve je nekako ispalo odlićno, i to odmah u tako velikoj dvorani... i nekako, i ćak imamo fanove koji pričaju drugačije jezike, koji nekako, mogu, uh, mogu pjevati s nama naše pjesme... Pa, vjeujem da je ovo i više nego što smo očekivali.
Uh, mili moji, još bi vam pisala ali mi se neda...
ciao
Post je objavljen 02.04.2007. u 12:31 sati.