Marketing
O meni važnim glupostima...
Da mi je znati koja normalna osoba sa sobom u grad nosi suzavac?
Naravno, po mojim procjenama ni jedna ali očito da se i te nenormalne osobe s vremena na vrijeme pojave u gradu i naprave si malo zanimacije gledajući druge dok plaču i bježe van. Već par puta mi se dogodilo da, dok sam u nekom kafiću, čujem kako je netko bacio suzavac. Naravno, samo čujem, jer na primjer kao jučer na moja osjetila suzavac baš previše djeluje. Prije jedno tri godine netko je kraj moje zgrade bacio suzavac i to bas u trenutku kada sam ja bila u najljepšem snu. Probudila me je mama koja je vikala kako je vani neka ekološka katastrofa i dok su svi osjećali neki užasni smrad ja sam imala samo napadaj panike koji se povećao kada su vatrogasci javili kako nam gori zgrada (naravno, nije gorila). I dok su svi panično izlazili van iz zgrade ja sam pakirala svoju omiljenu odjeću i stvari da slučajno ne bi izgorile u tom požaru bez vatre. Tek nakon što sam se spakirala mogla sam izaći van ali do tada se već sve smirilo i od požara nije bilo ništa samo je suzavac prestao smrdjeti. I dok drugi se mogu sjetiti kako su povraćali od tog smrada, plakali ili ih je pekao nos moje jedino sjećanje se veže uz pakiranje i razmišljanje kako očito da ako i dođe do nekog požara nema mi spasa jer ne izlazim bez svojih omiljenih stvari.
Već kada sam kod toga, nevjerojatno kako postoje stvari koje ne bi mijenjao za ništa na svijetu. Neke drage uspomene koje te posjete na neke osobe, događaje, mjesta… Ja ih imam milijun i obožavam ih jer me baš one posjete na to da život ponekad stvarno zna biti lijep.
Jel vi mislite da možete naći dečka ili curu (što već tražite) subotom u gradu? Živcira me što većina ljudi izađe samo da bi nekoga upoznali a ako im se to ne dogodi izlazak je katastrofa. Onda one koje imaju dečka njima je ipak izlazak glup jer nema smisla da više izlaze. Sve u svemu moje viđenje izlaska je da budeš sa svojim prijateljima i da se zabavite, zar su bitne onda takve nekakve želje ili sputavanja? Pa mislim da ne, zato svima poručujem da se zabavljaju a da sve ostalo što žele dođe nekako spontanu, kada se najmanje nadaš.
Ili, molim lijepo, samo čekajte neke radove.
U stanu kod moje susjede se ovih dana preuređivalo nešto i, naravno, sve je bilo puno mladih dečki koji su tamo radili i koje je moja teta vidjela. I po njenom (bakine komentare ne iznosim na blogu) ja sam ta koja bi trebala otići na stubište, čekati da dečki prolaze i upoznati se sa svima njima. Eto, cure moje, ponekad nije ni potrebno izaći u grad. Ovo što je meni predloženo puno je jednostavnije. Jedva čekam neke druge radove, onda nastupam!
Naravno, na poslu je bilo toliko puno posla da smo Ana i ja uspjele pročitati sve novine. Horoskop je bio prvi na redu. U svakim novinama drugačiji. Tako da sam si ja izvukla iz svakih najbolje i očekujem u budućnosti sve savršeno. Ignorirat ću one probleme sa zglobovima i briga me ako se otrujem hranom, imam neke teške želučane smetnje i to. Nekako će to sve prevladati kako mi horoskop kaže savršenstvo u ljubavi, poslu a onaj dobitak na lotu, već si sutra kupujem auto, stan i otvaram trgovinu sa nakitom. Jupi!
I jedan veliki, ogromni pozdrav mojoj frendici Silviji koja upravo sada uživa negdje u Sloveniji i poručujem joj da se čuva za Budimpeštu, ipak smo tamo skupa. 
Pisala sam već prije kako se u životu nešto može promijeniti i kada nisi toga svjestan. Meni se dogodilo nešto slično i nešto što mi je do nedavno bilo jako važno sada je postalo samo nešto što, kada se sjetim, više nije isto, nije kao što je do nedavno bilo. Nadam se da će tako i ostati, barem zbog mene same. Danas sam si donjela jednu važnu odluku u svom životu barem za mene.
Riješeno!
Idemo dalje, sutra je novi dan.
I danas nikome ništa ne vjerujem, ipak je prvi april.
Pusa svima 
Post je objavljen 01.04.2007. u 03:48 sati.