Na zidu kupaonice planina, djembisti i plesači. Na zidu kuhinje ruža. Ne bilo kakva. Ona od le petit princa.
Tako je kad si home alone, mozak traži ventil zbog pretrpanog tjedna, a ti naiđeš na kutiju sa slikarskim priborom (koji btw nisam otvarala godinama) i dosade ti, na primjer, bijeli zidovi na sjevernoj strani stana.
Ima nešto u crtanju po zidu. Neka nevjerojatna sila zadovoljstva i oslobađanja. U djetinjstvu mi je to bilo jedno od najvećih gušteva. Roditelji su me pokušavali podmićivati s velikim količinama blokova za crtanje, ali bezuspješno. Zidovi su bili veći izazov, veća sreća. Mislim da puno djece to voli raditi. I poneki «odrasli».
Soulmateu sam poslala fotku zidnih slikarija sms-om.
«Vraćamo se u pećinu?» - uslijedio je komentar.
Kao da ove zgrade inače ne nalikuju na pećine.
Pogotovo u ovom naselju. Plan je čini se izradio arhitekta koji je patio od noćnih mora, imao alergiju na sunce, apokaliptične vizije i u djetinjstvu bio cijepljen od mogućeg doživljaja ljepote ili radosti. Možda još uvijek «stvara». Vjerojatno nacrte zatvora.
No, kad ne možeš mijenjati izvana, možeš iznutra.
Kako je krenulo, doći će i pločice u kupioni uskoro na red.
A što je s Velikom Bijelom Mrljom?
Postoji. Isto nastala danas. Na zidu boje lavande u dnevnom boravku.
Pomislili ste da je ona rezultat mog neuspjelog pokušaja da još nešto načrčkam? Ma, ne. To je su tajna vrata! Magični prolaz Reckless Abandon.
Post je objavljen 01.04.2007. u 02:37 sati.