Dakle subota je na večer, a ja sam doma, i kaj mi fali? Većina ljudi sad se nalaze vani, tj. većina ljudi nalazi se u parku. Nije da nemam s kim ići van, imam, ali jednostavno nemam volju ići van gledat kak se ljudi po parku opijaju, svaku subotu za redom subotu za subotom. Glavni cilj im je otići van napiti se ko majka onda se trezniti do dvanaest jedan i onda ići doma. Meni to nije izlazak, napiti se nije jedini cilj izlaska, van se ide da se zabavi, da se opusti od napornog tjedna a ne da se samo napije tako da ne znaš za sebe. Svaki tjedan pojedinci od ponedjeljka do srijede prepričavaju dogodovštine prethodne subote a od srijede do subote planiraju kak budu se napili. Ja ne budem rekel da nikad ne pijem, popijem si dok netko ima rođendana, ali da se svaku subotu idem napijem to skoro nikad. Nadam se da nikom ne smeta ovaj post, ak smeta boli me ona stvar. Toliko o mojem viđenju subotnjeg izlaska većine današnje mladeži.
Drugi dio posta bude moja obrada teme zadaćnice. Dakle tema je bila prilično jednostavna, osoba kojoj se divim, nisam razmišljao previše u zadaćnici da odaberem baš tu temu jer mi se jedna druga tema učinila mnogo više prikladnijom. Ima još jedna stvar koja mene užasno smeta u svezi zadaćnice, ovu zadaćnicu pisali smo nenajavljeno, a najviše su se bunili oni učenici koji imaju najbolje osobe, pitam se ako su oni svoje prošle zadaćnice samostalno pisali, cilj zadaćnice nije prepisati nešto kaj je netko drugi sastavio, cilj je dati najbolje od sebe i sastaviti tekst najbolje što možete. Dakle osoba kojoj se divim. Tu osobu nažalost nikad nisam upoznao, ali znam da je bila legendarna, barem po kazivanjima moje mame, dakle ta je osoba umrla dok sam imao jedan mjesec, umrla prerano, nažalost. Prema predaji moje mame on je bio vječiti boem, slikar. Riječ doktor za njega nije postojala, zato je možda i otišao puno prerano. Puno bih toga dao da sam ga mogao upoznati, ali nažalost život je okrutan. Znam da je on prenio dio svoje genijalnosti i na moju mamu, na koju stvarno ne mogu imati prigovora. Divim se svojoj majci jer je ona dio njega i on je dio nje. Moja mama nije obična mama, kako su obično mame prikazane u američkim filmovima, moja je mama posebna. Koja bi druga mama napravila 6 gb na adsl-u koja bi druga mama čavrljala preko icq-a s tvojim prijateljima? Moja mama nema petlje na jeziku, spustila bude ti kaj te ide i onda se budeš pitao kaj te snašlo. Koja druga mama bi s tobom pila kavu i razgovarala o svakodnevnim temama? Meni je ona poput najboljeg prijatelja, kojem mogu sve reći, dobro ne baš sve, ali tko može reći nekom sve o sebi? Imam veliku, jako veliku sreću da imam mamu poput nje, i divim joj se, svakodnevno, ali to naravno nikad neću reći u lice, uostalom, ona je jedna od mojih redovitih čitatelja i tko zna možda baš sad dok vi čitate ovaj post ona čita s vama.
Post je objavljen 31.03.2007. u 21:16 sati.