Kad me ljudi pitaju zasto sam za svoju profesiju odabrala glazbu, ja se sjetim onih davnih dana kada sam svirala samo zbog umjetničke satisfakcije, ne razmisljajući koliko će mi to novaca donijeti, te da li ću biti zadovoljna svojim radnim mjestom i/ili karijerom.
Sjećam se da sam zamišljala kako ću raditi u orkestru, a taj orkestar svirat će super i putovat ćemo po cijelom svijetu. Vidjet ću Pariz, Australiju, Japan, New York....
Današnja stvarnost nešto je crnja. Ne samo moja, nego općenito se klasična glazba malo cijeni, na gostovanja orkestri idu sve manje jer su preskupa. Ne isplate se. A ako se ide, traju što je moguće manje, dodješ, imaš probu, imaš koncert i pokupiš se doma. Sretan si ako ti daju jesti.
Tako se jučer riječka opera uputila na gostovanje sa operom "La Gioconda" u 150 kilometara udaljenu metropolu. Vauuu.... pošto sam u Zagrebu rodjena, nisam baš bila oduševljena činjenicom da gostujem u vlastitom gradu. Gdje je nestao onaj Pariz?? New York???
Dakle, krenuli smo odavde...
a stigli ovdje...
hm, kao da se nismo puno makli....ti bečki arhitekti Fellner & Helmer nije da su imali puno mašte...
Bila sam zapanjena da u zagrebačku "rupu" (za orkestar) zapravo ulazim prvi put u životu. Odmah su naravno krenule usporedbe, pa tako:
-zagrebačko kazalište ima manju pozornicu i jedan kat loža manje
-ali zato vrlo prostranu i lijepu rupu sa monstruoznim dirigentskim pultom. valjda da ga se preplašiš kad ti tako visoko maše
-zg ima crvene draperije a rijeka smedje
-u zagrebu ima manje prašine
-akustika je u zg-u daleko bolja
u svakom slučaju, zgrada je u puno boljem stanju.
Predstava je prošla super. Prepuno kazalište, i ovacije nakon svakog broja. Svirali smo fenomenalno, ovi gore na sceni su se isto iskazali, moram priznati da sam bila ponosna što sam dio jedne tako dobro funkcionirajuće cjeline. Čak je i naša dirigentica bila zadovoljna.
Nakon toga imali smo domjenak, (a moje iskustvo na domjencima stečeno na "glembajevima" kaže da ovi u zg-u imaju dobar catering), i sve je zapravo bilo vrhunski.
osim što su nas u ponoć poslali doma (u rijeku).... truckanje u busu i tako to...
i sada kad sumiram sve ovo mogu zaključiti da je i ovo gostovanje bilo odlično, ali ja bi ipak išla u onaj gore spomenuti Pariz.
Post je objavljen 31.03.2007. u 21:05 sati.