Marketing
Bon-ton u belgijskoj pivnici, prva lekcija
Tako je whiteflesh prošli tjedan pohodila svoju postojbinu. Kako žena trenutno živi u blještavom bjelosvjetskom Londonu, morala sam joj pokazati da i u nas imade lijepih mjesta za izaći. Pa sam je odvela u odvratni Branimir centar, odnosno, već pogađate - u belgijsku pivnicu. Da joj ne bude prevelik šok prijeći s londonskih cijena na hrvatske. Onda se degustiralo. Zanimljivo je biti s nekim čiji je pivski ukus dijametralno suprotan mojem. Onda mogu liznuti neka čudesa koja inače nikad ne bih probala, a i istodobno je podjebavati što pije neke pičkasta gazirana voćna piva.
1) Brugge Tripel - tak-tak
2) Vedett - skroz svjetlo, bez belgijskih kerefeka, pravo otkriće
3) Breugel - stara ljubav 
Zapisala sam što je moja drugarica kušala na jedan papirić koji više nikako ne mogu naći. Eh. Drugarice, pomagaj!
Inače smo prvo sjedile za šankom, ko prave frajerice. Na šanku stoji neka drvena konstrukcija za vješanje pivskih pereca. I ispod na nekom papiriću nespretno napisano običnom kemijskom piše "perec - 5 kn". Ja sam lijepo elegantno laganim potezom skinula prvi perec, bez dodirivanja okolnih pereca. Zadovoljno smo ga podijelile i krenule dotad ljubaznom pipničaru platiti tih 5 kn. E, tu nas je on ošinuo pogledom kao Indiana Jones bičem i rekao: "Nije pristojno uzimati perece rukama!" Na što smo samo blenule i ostale tako neko vrijeme. Eto, tako da znate - nađete li se u belgijskoj pivnici koja drži perece na šanku i poželite gricnuti koji, morate pozvati pipničara, on će navući svoje posebne rukavice za baratanje perecima i štipaljkom za perece staviti vam perec na tanjurić za perece, da ga možete jesti beštekom za perece, nakon čega ćete se obrisati ubrusićem za perece. A ne biti divljakinje kao mi. Žene izašle iz špilje, koje nitko nije naučio manirama jedenja pivskog pereca u pivnici.
Sad se peku muffini od banane i datulje. Ako budu čemu, napisat ću recept. Prijatno!
Post je objavljen 31.03.2007. u 19:37 sati.