Ali..
s Tugom jednostavno treba umjeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama,
samo se uporno moraš praviti da je ne primjećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići,

iako ti se u prvi mah čini da će zauvijek cviljeti kraj stola...
I, pazi..
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...

I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica stalnih mušterija..
I nikad te više neće zaobići...

Ali, biti veseo
I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti;
biti čisti. Biti sveti.
I kad nema našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Post je objavljen 31.03.2007. u 16:49 sati.