Znam kud su naumili. Vode nas sa sobom. Mene i starog gospodina čovječuljka, ali on mi je u nekom trenu namignuo:-Bio sam jako bolestan, kaže, -ali neću još s njima. I tako smo se razdvojili.
Probudila sam se nakon tog sna i odlučila živjeti. Ne dam se. Ako može njihov potomak mogu i ja. Od sada se borim protiv svega i svačega. Danas protiv sjećanja.
Novi je dan. Kiša je prestala.Na klupi sjede gospodin bez psa. Pas trčkara okolo.
-Vidim da ste dobro, kaže. -Vidi se, znači, kažem? Eto kako se ono što se događa unutra vidi i vani. Jer moje su godine i sve ostalo nisu promijenile.
I vi ste redoviti, kažem. -Priznajte, sviđa vam se kako sam iscrtala klupu.
-Ja sam svugdje, kaže on. A klupa… - to vam je početak.
Rekao je; ja sam svugdje upravo kao što je Bog rekao; Ja sam onaj koji jesam. Pogledala sam ga. Ozbiljan je ali se i smiješi. Ne znam kako mu to uspijeva. A onda nekako me više ne uznemiruje. Možda je uzrok promjena u meni. Spomenuo je i početak.
-Mislite na mene… s tim početkom, upitala sam?
-Naravno, kaže. –I..? Kako ste to zamislili?
-Biti dobre volje, kažem. –Ne sjećati se lošeg… do sad. Sjedit ću danas na ovoj klupi. Duboko ću disati sve dok ne izbacim sva zla sjećanja.
-Zadovoljan sam, kaže. -Disat ću s vama.
Pa smo onda sjedili i neko vrijeme disali dovoljno duboko da nas novi zrak pročisti a opet ne preduboko da ne hiperventiliramo. Onda smo se počeli smijati.
-Vidite, jednostavno je, kaže. –Oslobađa energiju a onda iz .., mahnuo je neodređeno rukom , pokazujući prema obzorju, -dobra volja stiže. Useli se u prazninu koju izbacujemo.
-Znate, rekla sam, -ja se inače rugam. Tako se branim.
-Niste se uspjeli obraniti.
-U pravu ste. Do sada nisam. Ali, bar nisam dozvolila da se neprijatelj veseli.
-Je li to važno?
Opet sam ga pažljivo pogledala. Učinilo mi se da su mu se u izrazu lica pojavile i neke podrugljive crte.
-Sad ću vas napustiti, rekao je.
Vidjela sam da je iz đepa izvadio najlon vrećicu s kojom je pokupio pseće govance. Umislila sam, pomislila sam da se radi o Gospodinu Bogu osobno. Nemoguće da bi on skupljao pseći drek. A opet, ako je svugdje pa i ovdje među nama, skoro jedan od nas možda… u ovakvoj meni s puno probuđene nade i dobre volje sa srcem… koje je na kraju uvijek mlado… nikad se ne zna možda me Bog osobno želi na nešto upozoriti.
Post je objavljen 31.03.2007. u 15:29 sati.