Marketing
Strahovi, paranoje i hipohondrija
Ponekad je predivno biti u mojoj koži - najčešće su to trenuci nakon što mi dođu nalazi - zaključujem da sam posve zdrava(ako jesam) i sretna sam ko malo dijete.
No, još ćešće pojedini me strahovi naprosto... opterećuju....
Boli me trbuh...Imam li rak maternice? Hoću li moći imati dijecu? Ja želim dijecu, mora bit sve ok...ali boli me... možda je neka cista...možda mi je maternica trula? *glas razuma se javlja:ali ginekolog je reko da je sve savršeno, da si savršeno zdrava*
A što ako su ipak u pitanju bubrezi,jajnici...crijeva? Odmah su moje osobne dijagnoze u igri i strahovi me izjedaju...
Pa se onda uplašim da imam onu neku bolest gdje moj imunosni sustav napada mene... auto-nekakva bolest...
Mene napadaju sve bolesti, moguće i nemoguće - ptičja gripa, svinjska kuga, mačji kašalj... :-P
I rakovi svih vrsta, tumori i karcinomi...nazovi kako hoćeš... bojim se...
A tek kad mi utrne ruka...ili noga? odmah vidim amputaciju...
Kad sam počela piti kontracepcijske pilule triput sam pročitala onu knjiživu što dođe uz njih - od korica do korica - pomno analizirajući svaku nuspojavu... Uplašila sam se da možda neću preživjeti, ili da ću ostati neplidna...TONTO!
No, s vremena na vrijeme malo protresem ludom glavom, otjeram nakupine zlih misli i paranoja i shvatim da mi najvjerojatnije nije ništa... Samo sam jako uplašena i paranoična...
Post je objavljen 31.03.2007. u 10:52 sati.