Pregled posta

Bestseler (30) - Trubilej!

Kao zanimljivost: dvije od priča poslanih na ovaj natječaj ugledao sam nekidan na stranici Večernjakova natječaja - blatantnog li kršenja pravila što vrišti za diskvalifikacijom. Ipak, nije užasno bitno jer mislim (ne da mi se provjeravati) kako ih nisam kanio ni pustiti, ali je svakako argument za upornost onima boljima, onima koji mi se svide, a svejedno ne uđu u zbirku - šaljite! šaljite! Negdje će proći! (Pri čemu, naravno, nema garancije kako je Večernjakov kriterij isti kao moj, kako bi pustili što i i ja. Do sada se poklapamo samo u jednoj priči. )

Nema veze, dobrodošli u trideseti, jubilarni nastavak recenzija priča pristiglih na natječaj bestseler.neta. Četrdesetog ne bi trebalo biti, ostalo mi je još samo tridesetak autora, kanim to slistiti u, recimo, tri nastavka. Inače, u ovih zadnjih xy nastavaka recenzirao sam po onoliki broj priča koliki je bio i redni broj nastavka. Otud i ponekad veća pauza - lako je bilo naći sat za odraditi deset priča, tri sata za trideset je malo teže. Pogotovo ako su, kao danas, sve od različitih autora (onih poslušnih, koji su poslali samo po jednu priču), jer to znači kako nakon svake moram resetirati mozak. Čekićom. Pa haj'mo (zamislite BLAP! iza svake recenzije):

Čežnja i želja su neka kombinacija metafore i katastrofe. Metastrofa? Katafora? U svakom slučajno, onoliko grozno koliko to samo može biti "tankoćutna" priča pisana muškom rukom, sa velikim slovima posijanim na sve imenice kao da smo u Njemačkoj. Iju! Nemre prolaz, ni u ludilu!

"Krhka poput grafita čvrstine dijamanta" ... Zbog takvih sam bisera htio izgaziti autora priče Postoje vrata, ali onda sam skužio da mu je samo devetnaest. A kad će čovjek pisati prepatetične kvazifilozofske bezvezarije, ako ne s devetnaest? Izgazit ću ga dogodine.

Soba straha je isto vrlo loša jer cijela visi na pretpostavci da ne shvatimo kako je riječ o zubarskoj čekaonici, što shvatimo negdje u drugom retku priče. Nedostojno petog razreda osnovne. Ili napisano u toj dobi te od tada pažljivo dotjerivano, lašteno i popravljeno da bi bilo poslano na bestselerov natječaj? Ne znam koja je opcija gora ...

Prvo i prvo, svaki "mali dramski prizor" je mali dramski prizor, a ne priča pa tako ni Stolac nije priča i nema što tražiti na natječaju za iste. Drugo i drugo, kao da tekst nije dovoljno katastrofalan, složen je u wordovu tablicu. Treće i treće, rečenice poput "Što se tiče klimatskog vremena, mislim da bismo ih ipak mogli smjestiti u konkretniji trenutak i dalje apstraktnog vremena." koriste se u paklu gdje ih se autoru opetovano čita unedogled, dok čak i njemu ne postane jasno koliko su šugave.

Oduševio me Ljubavni razgovor! Jest napisan grozno nepismeno, od č i ć do rečenica koje su pukle, ali nema ljepše teme od kvantne fizike! Prolaz! Ako i ne uđe u knjigu, smjestit ćemo je u kakav fanzin! Juhuu!

A politička prispodoba na rubu humoreske je po zanimljivosti i dopadljivosti nešto sasvim suprotno od kvantne fizike. Pšenicu ne bi ni macan s maslom pojeo.

Kurvin sin je isto dobar. Podnio bi malo brušenja pri početku, malo kraćenja, ali je jedna od rijetkih klasičnih priča sve s junakom, zapletom, obratom, napetošću i humorom. Prolaz. Ježiga, a kako je počelo ponadao sam se da će danas biti samo materijala za gaženje, već sam se guštao, teorije izvlačio ... Ah, tuga, jad i žalost.

Pismo svevišnjem ima nekih tisuću sedamsto riječi i 97% njih zbijeno je u jedan jedini odlomak. Možda bih mogao smisliti neko opravdanje za to, ali čemu se truditi? Jednostavno sam nakon prvih 298 riječi odustao.

Obična ljubavna pjesma, što kraja nema, a ni početka ... Naslov ne obećava, to kao prvo, al' zato navedimo tipičnu rečenicu: "Grah je bio savršen u gostioni kojoj nemam pojma ime. Pivo je sasvim fino sjelo, njeni osmjesi i luk, njene oči polusnene, od hrane i laganog umora." I ne recimo ni riječ više.

Smrtovnica ima pregršt anegdotalnog materijala, ali joj nije uspjelo uklopiti ga u cjelinu koja bi zadržavala pozornost. Malo to razrahliti, presložiti, ne znam ni sam ...

Frekvencije mi se ne sviđaju, ali nisu loše složene. I što sad? Prolaz-ne prolaz? Bit će, ipak, prolaz, da vidim što će drugi reći.

Diskretni šarm provincije mi se sviđa, pogotovo rečenica "Deset evra za deset prstiju za deset minuta za deset piva" (jasnija je u kontekstu, priznajem) i ono sa strahom od obrušavanja biblioteke. Prolaz, iz istog razloga kao maločas.

Ili sam umoran ili nešto generalno ne valja: Gone with the window mi je bio smiješan. I što sad? Kako da pustim tri zaredom? Avaj, avaj!

Ajooj, patetike. Ajooj, loše poezije. Ajooj, veselja što ova ne prolazi! Gdje Mura ljubi polja je u pitanju.

Nakon tog prošlog naslova, samo mi je još falilo Svako stablo umire samo ... Tko bi normalan, molim vas, poželio pročitati priču takvog naslova? Molim? Nisam pošten? Nisam, ne moram biti ... Moram pročitati šest kartica teksta u kojemu autor prepričava emocije koje je vidio u nekom lošem evropskom filmu, ali ne moram biti pošten prema dva i pol stoljeća okašnjelom romantizmu i pričama u kojima se glavni junak zove Iohannes, zato što autor studira germanistiku.

Godine jure kao lososi na parenje počne kako-tako, ali onda uhvati ritam i zainteresira me, te na kraju naglo stane. Dat ću joj prolaz kad dobijem ostatak priče. Polutani, halt!

Lovačkoj priči, pak, prođe pola prostora u nebitnim detaljima prije no počne. Inače suvisla novinska priča jednostavnog iako upitnog pančlajna (ne bi li "lovačke priče" trebale biti neistinite?), ali nije za prolaz.

Dnevna soba gospođe i gospodina G. je jednostavno preduga za svoju tanku poantu. Prvi put sam je preletio čitajući samo prve rečenice, a štih-proba drugog čitanja pokazala je da prvom metodom nisam ništa bitno propustio.

Čitajući Narcomana nadao sam se kako autorica ima četrnaest godina jer bi sve iznad toga bilo žalosno. Na kraju je bilo žalosno.

Sviđaju mi se neke igre riječi i svršetak Mamine spilje, ali nedovoljno za prolaz. Preporuka: poslati nekom SF fanzinu.

Nasušnu mrvu napisala je valjda jedina autorica koja je poslala dužu biografiju od priče. Avaj, biografija je bila i interesantnija od priče. Ajmo jednom raditi knjigu biografija!

U ovaj poslijeponocni sat, nakon cetiristopedesetinesto procitanih prica, ja se cesem iza usiju i pitam cemu bi sluzilo citanje price bez dijakritickih znakova. Sto je mislila autorica? Kako joj je djelo tako cudesno da ce se svaki clan zirija rado rascetvoriti ne bi li ga desifrirao? Mozes misliti! Predaja je posve prosjecan uradak, zbog uobrazenosti posve nesimpatican.

Žiletova borba je zato simpatična. Pomaže što je kratka i gnusna, odmaže što inzistira na aoristima, imperfektima, čemu već ... Prolaz, onako.

Autor kojeg mislim da znam pokazuje zavidnu vještinu u smišljanju zapleta, koju zatim sam torpedira sklonošću ka parodiji, satiri i kreveljenju svake vrste. Šteta, šteta, šteta, (Još jedna) Zabranjena ljubav ima izvrsnu premisu za dužu priču, radio-dramu, štogod, samo ne baš za ovo što je ispalo. Ne pušćam, jer je moglo bolje!

Jednom u vječnosti je stvarno loše prepričan Novi zavjet. Nemam ništa protiv Novog zavjeta, ali protiv stvarno lošeg prepričavanja imam stvarno mnogo štošta.

Posljednji san: neinventivan naslov, neinventivna zamisao, neinventivan stil. Siguran sam da je autorica dobra osoba; makar zrno zloćestoće dalo bi bar nekakav život ovoj priči.

U prvoj rečenici priče Odjeća (ne) čini čovjeka (što je inače naziv modne rubrike u "Modroj lasti") junak zaroni glavu u kadu tople vode i zavrišti, nadajući se da će ga netko čuti. Deset minuta poslije, ja još uvijek pokušavam shvatiti fiziku takvog nadanja. I čvrsto vjerujem kako je ta fizika shvatljivija od napornog, pretencioznog, neoriginalnog, pa čak i smušenog ostatka priče.

Iskustvo je anegdota ili slika, ali ne baš dobro napisana; autoricu muče neki osnovni problemi jezične jasnoće pa proza ostaje nedorečena.

Sviđa mi se lik, sviđa mi se filozofija, sviđa mi se čak i priča Troslojnog, ali ne i kako je napisana. Kao da je kićena i kićena bez potrebe, kao da se nije dovoljno vjerovalo u ono što se krenulo ispričati.

Možda od sreće što sam stigao do kraja današnje dozetine (idući ih put neće biti trideset i jedna, sistem je dobar dok ne prijeđe u opsesiju), Frizerka mi se svidjela. Ima nešto pravopisnih grešaka, ali priča priču redom, drži se svoje logike i zainteresira me. Juhuhu, prolaz.

Točno tri sata čitanja za trideset komada; od ponoći do tri. Tipkanje uključeno. Spavanju se veselim.

(mcn)


Post je objavljen 31.03.2007. u 03:12 sati.