Evo mene opet, ništa od Gibe, nema društva, nema prijevoza, nema ničega. Život nije fer.
Danas je tjedan dana od objavljivanja ovog bloga, to tiba proslavit!!!
Stalno san na kompjuteru, više dobro ni ne vidim...

Ajmeee, sve me ovo deprimira...Toliko se toga nakupilo... Pozz Mimi, koja me je razumila i odma ostavila na miru... 
Bridget, ma nije meni ništa, dobro sam ja... Nego, samo, kad prošlost nagrne, tako je teško sve to podnositi...

MISLIM DA MI JE LOŠE, JER MI, ONO, ZNAŠ, NIJE DOBRO.
Promatran ja tako danas neke ljude, i kužin (ne samo na temelju promatranja!) kako svoje odnose povezuju vrlo labavim mostovima. Aj kuć, uvatilo mene filozofiranje...
Mislim si ja ovako: oni fino imaju neke ljude, nazovimo ih prijateljima, i druže se s njima, provode većinu svog dragocijenog vrimena u njihovom društvu itd., al čin se okrenu (ili zagusti!) gotovo! Ko da ih ne poznaju! I tako ti su odnosi, nažalost, obostrani...
A neki opet, poput mene, teško se vezuju i otvaraju. Pričam ja sa svima, iman neki solidan odnos sa većinon iz razreda, ali mali broj (premalen!) ljudi zapravo zna sve što ja želim da znaju. I bojeći se da ne izgubim postojeće, ne poduzimam ništa da dobijem "nedostižno", koje zbog mojih "postupaka" to i ostaje...
Svaki dan nam je sve bolje, no treba i to izdržati...

...a sve oko mene-to je crno-bijeli svijet...
Post je objavljen 30.03.2007. u 22:08 sati.