Svaki je životni položaj popraćen s bezbroj nagrada i prepreka, a pošto nitko nije savršen, svi se mi s tim komplikacijama nosimo kak najbolje znamo i umijemo. Žene moraju birati svoj život podrediti obitelji, bez obzira što živimo u modernom svijetu, jer tako okolina to očekuje. Uostalom, muškarac ni nije u mogućnosti da rađa djecu i pruži im toliku količinu ljubavi. Ipak je majka ta koja dijete nosi pod srcem.
Biti tinejdžer također nije lako. Uz sve te procese koji ti se dešavaju u tijelu nezamislivom brzinom, moraš se suočavati s vanjskim svijetom, varirati između položaja djeteta i odraslog čovjeka, usvajatu nečija tuđa pravila i štovati nečije tuđe zakone.
No, zanima me jedan poseban tip žene... One kao Ana Karenjina. Koje imaju dovoljno hrabrosti da ostvare svoje snove, ispune želje i osjete sreću. Ili barem to pokušaju. Koliku je cijenu svatko od nas spreman platiti za postizanje te sreće? Moram li se zaista odreći poštovanja drugih ljudi i ostalih ciljeva kako bih dobila ono što želim najviše?
Teško je biti tinejdžer... Odrastati u želji da budeš Karenjina, a zavržiti kao desperate housewife...
Post je objavljen 30.03.2007. u 22:40 sati.