Marketing
Sitnice koje život znače 
hej, nekad treba malo obratiti pažnju i na sitnice...
-Jutarnja molitva. Bez obzira na to Kome se molite, neka bude iskrena. Zamolite da vam taj dan ne promakne ništa što bi vam moglo dan uljepšati. Zamolite da vam cijeli dan oči budu širom otvorene.
-ljepota kiše. Da, po zakonu vjerojatnosti netko od nas će zaboraviti kišobran baš u vrijeme najvećeg pljuska, nekoga će poprskati auto, netko će ugaziti u blato svojom novom tenisicom koja propušta kišu. Ja sam npr. dokaz da se ovakve stvari događaju. Ok, zadnje nije još, ali samo je pitanje vremena. J ali, ako zanemarite sve ovo, na trenutak zatvorite oči i slušate kako kiša pada… (po mogućnosti neka to ne bude dok prelazite cestu).
-slušajte glazbu. I neka to ne bude samo usputno slušanje, stvarno SLUŠAJTE riječi, melodiju… par pjesama koje popravljaju raspoloženje: Baz Luhrmann- everybody's free (to wear sunscreen),
India Arie- Video, ramones- I believe in miracles, Queen- Crazy little thing called love, Nelly Furtado- Forza...
-rascvjetalo drveće. Ok, zadnjih dana je vrijeme takvo da je teško uživati u sivilu oblaka, ali čim dođe prvi sunčan dan…
-zalazak sunca. Neki dan smo imali predavanje na trećem katu, u predavaonici iz koje se tako savršeno vidi nebo. I bio je zalazak sunca. Pogled kakav odavno nisam doživjela- savršena kombinacija i prelijevanje ljubičaste, crvenkaste, plave i sunce koje zapada negdje među tu mješavinu boja i zgrade… dok su ostali oko mene 'hablali en espanol', ja nisam mogla skinuti pogled i malo je falilo da izvadim fotoaparat iz torbe i slikam. možda sam trebala…
-kava. Bilo da se radi o kavi kao napitku (moja preporuka: nes s mlijekom 'to go', još dođe u onoj američkoj čaši…) bez kojeg ja ne mogu zamisliti dan. Ili da se radi o društvu na kavi. Meni su nekad te kave bolje od izlazaka po količini smijeha. A još kad i konobar nije loš…
-knjige. Imala sam u zadnje vrijeme 'krizu' kad jednostavno nisam mogla čitati nikakvo štivo teže od rubrike nightlife na indexu. A onda me uhvatila dobra stara bolest koja mi je dijagnosticirana u djetinjstvu- manijakalno čitanje. Sa svakom novom knjigom koju pročitamo u nama postoji još jedan svijet… Hm, ali ipak pokušajte da to čitanje ne uključi nove knjige lane biondić i kojekakvih škrabotina. Jedan Kundera vam može osvijetliti put, Murakami vas zamisliti i nasmijati, Hornby dati potrebnu dnevnu količinu britanskog humora. J trenutno pokraj kreveta držim: N.Hornby About a Boy, J.D. Salinger Catcher in the Rye, i nadam se uskoro Norvegian Wood od Murakamija.
-na fotošopirane jumbo plakate. Ok, dakle, davno je ustanovljena činjenica da su te žene nestvarne, jer valjda bih u 20 godina svog života koju srela i na ulici. I čemu onda zavidjeti? Jedino ljudima koji se tako vješto znaju služiti Photo Shopom. A kakve su to ljepotice koje treba šminkati deset sati i još ih retuširati? J naravno, to vrijedi za nas žene kojima dva metra duge manekenske noge na plakatu mogu utjerati groznu grižnju savjesti zbog one čokoladice danas popodne… što se muškaraca tiče- na savršene tipove iz časopisa koji od jutra do sutra dižu utege pale se samo drugi savršeni muškarci.
glazbena preporuka za obožavanje svakog dijela svoga tijela- India Arie- Video.
-nasmijte se sebi u ogledalu. Čak i ujutro, kad kasnite, izgledate kao da ste spavali u veš mašini koja je 'centrifugirala' čitavu noć, a i malo se nazire maskare od sinoć. I gle, opet izgledamo fantastično. Svaka čast.
-stari filmovi. iako su, po mom mišljenju, ponekad malo previše melodramatični, uživam u pogledu na elegantne glumce, savršen stil odijevanja, interijer...
- sladoled. Poslije kojeg je apsolutno zabranjena i najmanja grižnja savjesti. Da, trebao ti je taj sladoled. I ne, ne moraš odraditi pedeset trbušnjaka večeras za kaznu. Mc Sundae s karamelom u Mc Donald's-u, bilo što u vinceka. I da- dvije kugle. :p
-uzmite letke od ljudi koji ih dijele po ulici. Zapravo, ne samo letke već i uloške, mr proper sredstvo za čišćenje, 24 sata i Metro, letke za fantastičnih 5 % popusta u novootvorenom butiku u kojem tange koštaju nevjerojatnih 17 kuna i slično. Zašto kad vam ne treba? A zato što to uglavnom dijele studenti koji žele zaraditi, a i morate priznati da nije lako stajati na ulici dok oko vas prolaze namrgođeni ljudi i gledaju vas kao da će vas ubiti jer im pod nos gurate te nepotrebne stvari. Zato, nasmiješite se, uzmite i zahvalite k tome. J i molim spontani pljesak za cure koje su zadnjih dana dijelile higijenske uloške obučene u promotivno zeleno 'nešto' . ja ne znam bi li mogla to tako hrabro odraditi 
-ako studirate pokušajte istinski slušati predavanje. Danas sam bila prvi put na izbornom kolegiju iz grčke filozofije, gdje se pričalo o aristotelu, koji, gle čuda, nije uopće bio dosadan. Profesor je djelovao tako zaljubljen u svoj predmet, da mi 2h i 45 min (da, da, dva sata i četrdeset pet minuta) uopće nije bilo dosadno.
-pošaljite poruku mami, tati, sestri, prijateljici, prijatelju koje niste vidjeli dugo, ili koje viđate svaki dan- samo da znaju da ste ih se sjetili.
-ne razmišljajte o ljudima koji su vas povrijedili. Nisu toga vrijedni. Nekad se vrijedi truditi, nekad je neke ljude bolje prekrižiti i nastaviti kao da ih nikad nije bilo.
-zaljubite se. Onako , blesavo. Kao što smo to radili u petom osnovne. Kad je samo usputni pogled nosio sa sobom čitavu filozofiju i teorije o tome što je značio. Kad vam je dovoljno bilo vidjeti samo njegovu školsku torbu da vas prođu trnci. Uh, kako je ljubav nekad bila jednostavna.
-poljubite nekoga. ja znam da imam neodoljivu želju, samo još nikoga pri ruci... 
a za kraj malo Balaša (još sam pod dojmom koncerta od subote (e, da: i pod dojmom provincijalke...
)
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde ko dudove i polako nasuči brod na te plišane sprudove i... sanjaj...
slušam: Katie Melua- The Closest Thing To Crazy
Post je objavljen 30.03.2007. u 22:04 sati.