tako ljudi.....evo mene nakon duuuuugo vremena.....
nisam baš puno pisao što zbog mog ultradobrog kompjutora....što zbog škole...
bleh.......i još štošta...
e ovak....danas se sve nekako odvija brzo.....svi nekud žure...a zašto? Jer moraju....
Većinu stvari koje činimo, činimo zato da bi mogli u miru živjeti...npr: plaćamo račune, radimo svakodnevno, idemo u školu...itd......a sve kako bi mogli poslije toga mirno živjeti....
Ali....živimo li mi poslije toga mirno? Kada se to uvuče u svakodnevnicu, naviku....ima li čovjek poslije
svega toga vremena za sebe?....a što mi smatramo pod ovim ''mirno živjeti '' ? Najčešće je to: puno
imati, dobro zaraditi....ne brinuti o ničemu....A je li čovjek rođen za stres i žurbu? Može li čovjek unatoč svoj današnjoj žurbi izbjeći stres? Može! Evo što kaže Phil Bosmans:
"Ljudi žive sve dulje, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive, a onda rade i zaboravljaju živjeti. Još uvijek misle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti. Usprotivi se tome! Ti si više od svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš ´dobar čovjek´. A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu".
A isti taj čovjek kaže ovo:
"Humor i strpljenje su deve na kojima prolazimo svaku pustinju."
Humor... smješak....treba sve proći sa smješkom...ne u depresiji i sivilu.....ali treba i strpljenja...
treba imati nade....treba biti strpljiv i onda kada se čini da nema ništa od svega....jer....tko zna......sve dođe u svoje vrijeme....
I opet:
"Budeš li mogao potpuno uživati male stvari, prebivat ćeš u vrtu punom sreće."
Kad se čovjek nauči oduprijeti depresiji, sivilu i stresu...gledat će na svijet puno ljepše....uživat će u onome što mu se pruža, naučiti će cijeniti druge....i sve će mu biti puno jasnije, sjajnije i ljepše...
jer....kaže naš Phil:
"U mrkloj noći vidimo, koji puta kroz vlastite suze, najljepše zvijezde."
Post je objavljen 30.03.2007. u 21:40 sati.