Dan je proteka nekako kao u bunilu... Prvo mi se ništa nije dalo raditi , onda san bila super volje, pa malo me nije bilo briga ni za šta, a onda mi je došlo plakati...
U školi cili dan doslovno nismo ništa radili: ili smo imali problema s projektorom ili bi nas profesori jednostavno napustili, a onda bi se Keko pojavio na sceni. Izašao bi isprid ploče i zapisivao nemirne...
I, čini se da Gibo nastupa večeras u Gradu br. 2, ali moji planovi su vrlo labavi, iako ŽELIM ići!!!!
Ja nisam tijelo. Ja sam možda san
jedne vidre i jednog oblaka.
Grad koji su sagradile mijene
na obalama nemogućnosti.
Vesna Parun
Post je objavljen 30.03.2007. u 21:04 sati.