Marketing
tkojeludnebudimudrug-misju
Evo parada.... Francois je - kako se to kaže - nešto između slomljen i pripitomljen. Čini mi se da on inače nije sklon... kako da kažem.... ljubljenju svoje žene u javnosti.
Uostalom, šta ja znam.
But sing, companions, freedom hears us in the night still so sweet.
Opet pohodila H&M, i Orsay i još nešto... što.... aha TallyWeijl kako već, nešto ili netko je mirisao na tebe DM, nakratko sjeta ali ismijavanje robe s Mirjanom me zapravo ful oraspoložuje već 2 dana. Rekle smo da se moramo napiti i otići u BTC u šoping. Ipak, kupila sam čarape i majicu za po ljeti. Ili za po vani.
Isto tako, nakon pokušaja da nađem omekšivač za svoju zlu i iritantnu kosu, koja je zapravo sama po sebi uglavnom vrlo meka i tanka i nježna (dok je karakterno upravo suprotna) odlučile smo se za neki balzam za tanku kosu i za još nešto, zaboravila sam što. I sad je tako silky i lepršava da kad bi bila još malo bi odlepršala zauvijek u neke ljepše krajeve, čini mi se.
Gucci mi dole radi cirkus sa cipelama. Nadam se da je premalen da im zaista nešto napravi.
Jela u Celici 
Idem si na živce. 
Pišem blog zato da ne bih išla dolje gnjaviti psa svojim pjevanjem. U liftu sam mu pjevala Arsena, ono lakše sam se odvikao novina i pića nego tvojih ruku, tvojeg slabog bića....
Čudno me gledao a onda je stao na zadnje šape i prednje šapice mi stavio na koljena i gledao me nekako suosjećajno i s razumijevanjem.
Opet gledam gluposti na netu. Zapravo uopće ne znam da li želim obajviti ovaj post jer ima još like 3 različita a slična koja bih mogla ali ovog sam, kao, počela....
Jedan govori svakako o intimi. Ne mojoj, da ne bi bilo zabune. O fascinantnim odnosima. O tome kako bih trebala napisati nešto o čemu nemam blagog pojma.
O tome kako mi se I mota po glavi kad nemam što pametnije i kako sam osupnuta ustanovila da me podsjeće na T koji pak liči na S što je skroz bolesno ali zapravo i nije toliko čudno. Osim što se sve to dogodilo prije. Počelo događati prije. Sve te vodilo k meni. To ja uvijek kažem. A onda kažem Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana
i dodajem al da je TAKO lepa....
Ne znam staviti apostrof na ovoj tipkovnici. Vlasta je u It. Jučer sam se malo pripila s Mišotom od sangrije i lažne zaljubljenosti.
Ma što to sve skupa meni uopće treba? Ama baš ništa. Treba mi da sjedim u mom novootkrivenom parkiću i da šutimo ili da razgovaramo o banalnostima.
Iovako sam power mad a gledanje ljudi koji urlaju i mašu zastavama mi nimalo ne pomaže. I znam znam, da da, ali što da radim kad sam sklona tim sranjima.... To je sve zbog glupog Bijelog Dugmeta i i lijepa kao armija... ispod zastava....
Zaboravi.
Ne, čak ne, treba mi da pušim i šutim i ne razmišljam o nikakvim osobnim stvarima, nikakvom voljenu nikoga od strane nikoga, o nikakvim groznim kompliciranim ljudskostima, o nikakvim vezama i brakovima koje ne shvaćam, o nikakvim budućnostima i o nikakvim prošlostima. Najmanje mi treba da visim na glupom youtubeu i glupom desirsu (pardon) i GLUPOM BLOGU.
PS
Promijenih, ipak intimnosti.
Post je objavljen 30.03.2007. u 17:36 sati.