Marketing
mudrosti drevne kulture
Navečer večera. Pristiglo dvije stotine gostiju, maharadža sjedi na čelu trpeze, posjeo Jovana do sebe. Svi čekaju da maharadža počne prvi jesti. Kad ono - maharadža ždere kao svinja. Grabi jelo rukama, trpa u usta da se sav zamusao, cijedi mu se po prsima, po svili, dijamantima i biserima, curi mu sok s brkova, brada se sva sljepila… Zgrane se Jovan, ne može očima vjerovati. Nebrojeno puta su zajedno negdje jeli, zna da maharadža umije koristiti žlicu i vilicu. Maharadža digne zdjelicu pred lice, uroni u nju do očiju, rezanci mu vise s trepavica. Ostali gosti, kao i domaćin, isto tako. Jovan bio jedini kome su donijeli pribor za jelo. Vidi maharadža da se Jovan snebiva, pa se smije i sve mu objasni.
Zna on, veli, da naokolo žive milijuni ljudi koji nemaju što jesti, da ih ima koji umiru od gladi - zato on cijeni hranu. I upravo zato što ima sreće da ima hrane koliko hoće, želi uživati u njoj u potpunosti. Želi je ne samo pojesti nego i osjetiti. Pod prstima je osjeća taktilno, kada se trlja oko usta, po bradi, osjeća njezinu građu, materiju, kada s njom natopi brkove - uživa u njenom mirisu. Nije važno što se sav isflekao: dijamanti se obrišu, svila se opere. Važna je hrana, nju treba cijeniti. Bez hrane nema života!
Jedenje vilicom i nožem je možda civilizirano, to je diskutabilno. Nešto nije civilizirano samo zato što je proizvod civilizacije; civilizirano je po tome ako je napredak. Jedenje nožem i vilicom je otuđeno, neukusno, stavljanje posrednika između čovjeka i hrane, degradirajuće za hranu, kao da je se čovjek gadi. Zapadnjaci su sterilni: nit znaju uživati, niti cijene hranu… - veli maharadža.
Nakon večere povede maharadža Jovana u privatne prostorije gdje je imao omanji harem, tako stotinjak probranih bijelih, žutih, smeđih i crnih ženskica, i reče mu:
- A sada da te podučim i nešto o ženama…
Po povratku je Jovan ubrzo otkrio da malo što od onoga čemu ga je maharadža podučio može primijeniti. Na poslovnim ručcima u restoranima nije mu bilo moguće jesti kao u indijskom dvorcu. Preostalo mu je samo da sve prisutne na trenutak zabavi pričanjem kako se ondje jede. Isto tako ni ono što je naučio u haremu nije mogao primijeniti na evropskim ženama. Čim bi započeo bježale su glavom bez obzira prije nego bi stigao išta izvesti, a kamoli kako treba privesti kraju. Sa evropskim ženama ponašao se, dakle, i dalje uštogljeno kavalirski, dodajući u svoje držanje tek notu onoga što ga je maharadža naučio, i ta kaplja drevnog iskustva davale je svemu novu aromu, te su žene ludjele za njim smatrajući da je egzotičan.
Post je objavljen 30.03.2007. u 20:44 sati.