Napomena: Ovaj post je vraćen zato jer ste Vi to tražili, u potpunosti se ograđujem od njegova sadržaja. Jedina pojedinost koja me veže za ovaj post je ta što sam isti napisao... E da, i zamislite da likovi koji se
pojavljuju nisu ljudi, nego neka pandimenzionalna bića iz paralelnog svemira čija pojava nije bez sličnosti našoj.....
"Sjećanja su mutna k'o zamagljena stakla, šest miseci ekstaze i godine pakla... Ma ne!Ne!Ne! Ne valja mi ovaj line..." -pomislio je Arthur Rimbaud dok je pokušavao napisati novu pjesmu. Bio je totalno razvaljen, soba je bila ispunjena privlačnim muškarcima, smotuljcima marihune, listićima iz kladionice... Više nije znao šta je popušio! Bijeli smotuljak za njega je predstavljao značajan trenutak, jer odvodio ga je na nazanimljiviji vrtuljak, u luna parku koji se u literaturi nalazi označen pojmom "život". Odnekud je iz svjetlosne puške, kroz nečije oči, pucao pogled na njega. Ležao je na podu ili se tako barem pričalo, ali on nije vjerovao svojim očima što čuje. Nanjušio je toplinu vatre, kojom ga je zapalio joint koji mu je ispao, pa je krenuo ispuhati nos. Ali nije bio u stanju napipati maramice u džepu, budući je nosio sunčane naočale. Plamen se širio, on je izgarao od zvuka turbo-dizel folka koji mu je parao bubnjiće... Oh proklet li je ovaj nevoljeni sin sudbine. Prokleta sinestezija i osjetilni receptori koji u pauzi i nakon posla izmjenjuju iskustva s radnog mjesta.. Arthur je zapaljen trčao po prostoriji, čuli su se komentari "Vidi Richard Pryor!" "Ma znao sam da je ovaj tip izgoren!" "Ovakav je bio i u školi, uvijek bi lako planuo..." "Samo da ne prdne..." "Ovo me tako napaljuje!" Jurio je zapaljen po sobi poput manijaka vapeći, moleći za pomoć.. Napokon mu se približila neka mlada hipijevka.. Osjetio je olakšanje jer je bio uvjeren da će ga ugasiti, ona je rekla "Jel' ti možeš jedan sekund stajat' mirno da pripalim duvan?" Ugasili su ga, da nebi oštetio super cool tepih. A budući je već bio prilično ispečen, mašili su se jedaćeg pribora, jer ipak, bila bi šteta da propadne... On je ležao na kuhinjskom stolu gdje mu se ukazao, samo glasnik kralja Arthura, njegovog imenjaka iz davnina...
Post je objavljen 30.03.2007. u 14:39 sati.