Ponekad ne valja
Ni očima vjerovati.
Lažan je sjaj sa
Druge strane pogleda.
Gledaj srcem
I vjeruj mu.
Njega samo razum
Može pobijediti,
Iako nije u pravu.
* * *
Razoružaj me osmijehom,
Ogoli me pogledom.
Srce mi možeš
Samo srcem dirnuti.
Odbljesak ljubavi,
Odbljeskom se vraća.
I svaka se životna škola plaća.
Samo je nama dan trenutak
Da se upijemo u snovima,
I da ludost budućih dana
Ugradimo negdje u sebe.
Ja opet prozivam i tražim Tebe.
Znaš dušo, kad rane Sunce,
Onda kiša rane mu vida,
A kad me ti uzmeš u naručje,
Nestane sve zbunjenosti, obzira i stida.
Tako različiti, u ljubavi isti,
Pod kapom nebeskom,
Pod zvonom bezvremenosti,
Mi postojimo u svojoj običnosti.
Na vrhu omorike,
Obješena stoji zvijezda.
Ona svijetli samo nama i
Nije ispala iz nebeskog gnijezda.
Nju nam je nebo poklonilo,
Da put ljubavi nam obasjava.
Ona tjera mrak, tugu, suze i boli,
I ona je svjetlost i svetost,
Tamo gdje se iskreno voli.