Jučer je bio sjajan dan! :D
Bila sam na porti. Sve je najPrijateljica morala raditi jer po dvoje smo na porti, a ja ne radim ništa :D
Onda smo se cijepili, bilo je nekoliko ljudi koji se panično boje igle pa je bilo smiješno ali smo se suzdržavali od smijeha najviše što smo mogli :D :D premalo :D :D. Bili smo i na predstavi poslije škole, u Vidri. (Ako netko hoće znati, kazalište je dobilo ime po najvećem hrvatskom komediografu, Marinu Držiću - Vidri.)
Nos vamos a ver
Glume slijepe i slabovidne osobe. I to glume predobro. Prikazana je kao pravi život. Ima puno puno poruka. Za običan život također. Treba je vidjeti, stvarno treba. Prvo se svi predstave, kažu svoje ime, dijagnozu i najdražu boju. Ili se sjećaju nečeg ili vide trag svjetlosti. Zadnji se predstavi mladi glumac i kaže na kraju svog predstavljanja: "E, da! Vidim boje. Ali ih ne primjećujem."
Pitao je Voju: "Kako je to živjeti u mraku?" "To je k'o da pitaš onog koji nema njuh kako je živjeti u smradu." :)
Plešu kao da su iz reklame za Diesel. Prekrasni! Ona koja vidi ima zatvorene oči dok je naslonjena na zid i njena pažnja je usmjerena na nju.
Ona koja ne vidi ima otvorene oči, i iako je u istom položaju, Dotiče zid cijelim tijelom, pažnja je na njemu. Predstava ne izgleda kao odglumljena. Izgleda kao stvarnost. I traje svega sat vremena. Dođite vidjeti!
Post je objavljen 30.03.2007. u 11:11 sati.