Marketing
Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah...
Hy...
Yessssssss...danas napokon petak!
Još danas i onda još tri dana u školu!
Jučer je u školi bilo super. Prvi sat nisam imala,a drugi i treći smo imali hrvatski. Na drugi sat nam je došla pedagogica i podijelila nam neke ankete. Bile su vezane za drogu,cigarete,alkohol...
Bilo je svakakvih pitanja,ali ova su mi baš nešto ostala u sjećanju...da li si stupio/la u spolne odnose bez korištenja kondoma (u alkoholiziranom ili drogiranom stanju)?
I...jesi li pokušao/la učiniti samoubojstvo? Malo ta pitanja sad zvuče suludo,ali sigurno ima takvih. Bilo je i pitanja da li naši prijatelji uzimaju drogu (marihuana,sreed,ecstasy...). I ja napišem kao ne,a kad malo bolje promislim...ja to uopće ne znam...MA LJUDI NE DROGIRAJTE SE,NE OPIJAJTE SE I NE PUŠITE KOJE KAKVA S****! To vam je moj savjet! Ja ne želim tu nikome solit pamet,ali...imala sam prilike vidjeti pijane osobe,a sigurno i vi pa znate onda kako to "lijepo" izgleda,a imala sam prilike dosta toga u zadnje vrijeme čuti o drogi,kako se netko predozirao i slično...a kad sam vidjela kako to izgleda kad se ljudi predoziraju...ma bolje da ne opisujem!
Što je najgore...od toga se vrlo lako umire! Da se sada na ovu priču nadovežem,mogla bi napisati nešto što moja prijateljica gleda svaki dan... Neću spominjati imena naravno. Prije par godina s jednom curom sam se super slagala,bila je jedna simpatična i draga curica,a u šta se danas pretvorila i sve naravno zbog toga da se pokaže u društvu...a cijela priča je povezana s alkoholom,cigaretama...i u zadnje vrijeme travom.
Ponašanje joj je ravno ludilu,malo-malo mijenja raspoloženja,s njom ne možeš normalno razgovarati i kako da ja njom pomognem...kad bi joj rekla u facu kakva je postala,kako se ona to ponaša...mislim da bi me poslala u rodni kraj... Meni je ustvari žao te cure. Ima stvarno sve u životu,ne fali joj ništa,a ona si ovo dopušta.
Udaljila sam se od nje jer ne želim da me netko sretne u gradu i govori: "Gle,to je ona narkomanka!" Ima tu naravno puno više i priča je i previše komplicirana,ali eto htjela sam samo dati primjer kako se ljudi žele pokazati u društvu...alkoholom,cigaretama i drogom...e gdje je tu logika? Što bi Hela rekla...NEMA JE! No da ja završim s ovim crnim temama. Četvrti sat smo imali povijest. Profesor me pitao i dobila sam 5. Peti sat smo imali vjeronauk,šesti engleski i sedmi biologiju.
Ovaj predobar tekst je napisala jedna osoba koja je htjela ostati anonimna. Osjećam se kao da pišem neki krimi izvještaj...osoba koja je htjela ostati anonimna...hehe! Šalim se naravno!
DANAS JE SUTRA KOJE NAS JE ZABRINJAVALO JUČER
Ponekad se ne želim probuditi. Ne želim otvoriti oči. Pokušavam se sakriti od ovoga svijeta. Volim svoj život, ali kakve mogućnosti mi on nudi? Mogućnost da se zaljubim i izgubim samu sebe... Ili mogućnost da se zaljubim i podijelim svijet s nekim? Kada natjeram samu sebe da se potrudim tada se najčešće razočaram. Od svega onoga o čemu sam sanjala ostanu samo tragovi... Svijet je iskvaren, nepošten i prepun mržnje... Je li to ono čemu sam se nadala? Svaki trenutak u životu je drukčiji. Nema iznimaka. Život je sve što nas okružuje, ali što okružuje život? Odgovor na to pitanje nisam dobila. Postoji li zaista nešto beskonačno? Kako možemo znati da je nešto beskonačno ako nikada nismo došli do kraja? Hodamo. Dišemo. Ljubimo. Sve što nam je podario život. Život nadahnjuje ljude, ali ih i uništava... Koji je smisao života? Zašto živimo? Zašto se trudimo kada ionako na kraju sve dočeka smrt? Smrt. Rađamo se da umremo. Pa gdje je tu logika? Logike nema. Svijet je nadahnut našim životima. Da nema života sve bi bilo pusto i prazno. Život može biti nepravedan. Ovisno o tome kako da prihvatimo. Svatko na ovom svijetu je poseban i svačiji život je poseban. Naši životi su nadahnuti nečim živim. Odišu. Zrače svojstvenom energijom.
Šećem ulicama. Nema šarenila. Nema osmijeha na tuđim licima. Sve je tmurno i sivo. Oko mene je samo negativna energija. Nema sreće. Nema nade. Umrle su, ne prolaze više ovim krajem. Ali zašto si ljudi to rade? Zašto svojim djelima uništavaju i sami sebe? To je tako jadno... Kako si čovjek može dopustiti takav kraj? Umrijeti zbog svoje zlobnosti... Spustiti se na takav nivo... Sama pomisao na svijet u kakvom živimo tjera mi suze na oči... Čemu služe sve te prekrasne stvari ako se njima ne znamo služiti? Zašto je vrijednost dijamanta vrijednija od jednog ljudskog života?
Ljudi su oduvijek ratovali... Oduvijek su uništavali svoj svijet... A jesu li što dobili? Nisu... Novac, možda, ali novcem se može kupiti samo privremena ljubav, privremena sreća, privremeni trenutak koji neće biti ispunjen. Nikada. Nije Ivo Andrić bez veze napisao: "Ono što ne boli - to nije život, ono što ne prolazi - to nije sreća." Imao je pravo. Ne postoji život koji ne boli i ne postoji sreća koja ne prolazi.
I sada kad sam shvatila neke prave vrijednosti ne preostaje mi ništa više nego truditi se. Stvoriti svijet u kojem će sve biti lijepo. Stvoriti svijet u kojem nije sve savršeno, ali malene nesavršenosti nas baš čine savršenima... Sve u životu ima svoju cijenu...čak i ljubav... Smrt je samo početak besmrtnosti, a ljudi trebaju naučiti živjeti svoj san otvorenih očiju... Ljudi se ne trebaju mijenjati nego pustiti vrijeme da ih mijenja. Jer danas je sutra koje nas je zabrinjavalo jučer... A život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah...
Baš takvih trenutaka od kojih mi zastaje dah u zadnje vrijeme ima dosta...hehe!
Danas je Alenu,Kristininom bratiću rođendan!
Večeras poslije škole nas Hela vodi na cugu...jeeeee...
Neke slike...
To bi bilo sve za danas...baš sam se nešto napisala.
Pozz&pusa
Post je objavljen 30.03.2007. u 10:14 sati.