Marketing
Moj D, E, F
D- Dario, dan, djelo, Deep purple
Dario- moj brat, moj naj frend, to veselo dijete koje postaje čovjek, biće za koje bih krv dao i stvorenje za koje vjerujem da će biti uspješan u onome što bude radio, pa čega god se uhvatio. Ponekad moja totalna suprotnost, ponekad sličan do bola. 8 godina mlađi od mene, nikada nisam mislio da ćemo biti tako složni. Kada mi netko spomene bogatstvo, ja znam da sam bogat jer uz sebe imam njega. 
Dan- nema mi ljepšega nego kada sada svaki dan ustajem u 7 i vidim prekrasno sunce koje me razbudi jako brzo, ta jutarnja kava kada vidiš svih i kada jednostavno pozitiva ulazi u tebe. Kada vidim izraze lica ljudi koji su ljuti što su , valjda, živi, i što moraju na posao, shvaćam koliko sam sretan da imam posao koji volim i da sve gledam sa vedrije strane. Kažu da kada ujutro ustaneš imaš dvije opcije : ili biti sretan , ili biti u kurcu. Pa ti biraj. Dan nikada ne traje dovoljno. U zadnje vrijeme sam naučio da je totalno bezveze spavati, a velika sam spavalica.
Djelo- bilo umjetničko, bilo djelo djeteta u vrtiću koje je nešto narisalo svojim ručicama, djelo postaje neizbrisivi trag koji čovjek ostavlja za sobom. Ja najviše volim slušati kako je neko djelo nastalo, tako da, uvijek kada gledam koncerte, najviše volim gledati što se događa ''iza pozornice'', volim slušati izvođače da pričaju kako su nastale njihove pjesme, isto tako slikare koji mi kažu kada su dobili ideju za neku sliku, isto tako automehaničare koji mi kažu da djelovi Kie idu na Mazdu, te kako u Fiću strpati 300 ''konja''.
A kako u Fiću složiti 4 slona?
2 naprijed, 2 iza... 
Deep purple- bend koji sam toliko slušao u životu, njihov klavijaturista Lord moj je najveći učitelj , taj čovjek je primjer kako dušom i srcem čovjek mora djelovati na pozornici, kako uljevati snagu ostalim članovima banda kada posrnu i kako ''muzika nije atletika'' , već izraz onoga što osjećaš. U srednjoj školi, svaki dan su bili u mom kazetaru, cd playeru, walkmanu, gramofonu...skupio sam sve njihove ploče...jedne godine imali su koncert u Milanu nakon puno godina što nisu bili u ovom dijelu Europe. Ja nisam mogao ići, ali sam točno u vrijeme kada je koncert počinjao stavio njihov LIVE album u kazetar i zamišljao da sam tamo. Kada sam tog dana ujutro pogledao prema nebu i vidio avion, rekao sam : '' To sigurno Purple iz Munchena putuje za Milano ''. Toliko sam bio oduševljen njima...
Nekoliko mjeseci kasnije, valjda u samoj kulminaciji puberteta i svog bitanga-načina života, završio sam na popravnom ispitu u osmom mjesecu. A uplatio sam si karte za koncert Deep Purplea u Italiji, koji su ponovno dolazili u sklopu europske turneje. U 10 ujutro bio je popravni, a u 12 je kretao kombi za Italiju. Prošao sam popravni i ukrcao se na kombi. Svoj omiljeni band gledao sam iz prvih redova, čekao ih nekoliko sati da izađu na stage , popio svu vodu koju sam imao, a nisam išao po drugu da ne izgubim mjesto u prvim redovima...kada su se pojavili na stageu mislio sam da će mi srce eksplodirati od uzbuđenja, jer sam konačno svoje idole gledao sa svega par metara udaljenosti. Još uvijek, to je najveći ''groove'' i najbolji sound što sam čuo u životu. Nakon toga slušao sam ih još par puta, ali taj prvi put je nezamjenjiv. Znam da sam bio jako tužan kada je klavijaturista od iscrpljenosti odlazio iz banda, a ja sanjario da oni po svijetu sigurno imaju svoje špijune, i da će me netko nazvati i pitati da li se želim priključiti Purpleima na turneji. Ne treba ni napominjati da bih sve odsvirao identično. To je prvi i jedini put da sam nešto tako zagriženo obožavao , cijenio, volio i da se cijeli moj svijet vrtio oko toga. Koje dijete. Nikad neću odrast.
E- električna gitara, Erekcija ( jutarnja ), Entuzijazam, Energija
Električna gitara- dakle, instrument koji sam s godinama naučio svirati u hodu. Klavijature su bile prve , ali ta gitara ima svojih prednosti. Kada jednom uđeš u taj svijet, ne izlaziš. Ovaj post ću morat preimenovat u rock'n'roll ako nastavim. Neću vas više previše zamarati. Reći ću samo da je grmljavina tog zvuka iz pojačala koja ti šikljaju u leđa nešto zapanjujuće dobro i to je nešto na što se napalim i ne treba mi ni hrane ni vode....jebeš mi sunce, idem snimat rock album! Isto tako, moja najomiljenija gitara oduvijek je Gibson Les Paul , a nedavno je proglašena najseksi gitarom svih vremena...pa si vi mislite..haha...
Erekcija ( jutarnja )- ajme majko...sjećam se, kada sam znao ustajati u školu , stara mi dodaje kakao, a meni se pidžama nešto nakrivila i ne mogu smiriti to čudo u gaćama...
danas me savršeno boli da li mi je dignut ili ne, ali u mlađim godinama to nije bilo baš ugodno.
I dan danas svako jutro ista priča... a i seks mi je ujutro nekako poseban...ima neku draž...ma joj...kud sam ja skrenuo...
Entuzijazam- obožavam ovu riječ. I ljude koji posjeduju ovu osobinu. Bez entuzijazma, vjere u to što radiš, ne uspjevaš...ili uspiješ , ali se ne veseliš tome kao kada totalno sa srcem ulaziš u nešto... kada imaš entuzijazam, veseliš se svakoj sitnici ....neki takve ljude smatraju nenormalnima, ali ja mislim da su to ljudi koji stvarno žive život onako kako bi svatko trebao. Unconventional!!!!!
Energija- nešto što sve pokreće. Apsolutno sve. Ljudi sa energijom. Mjesta sa energijom. Bandovi sa energijom. Jebem žene bez energije. Može bit najljepša, ako nema energiju kojom okreće cijeli svijet oko sebe.
F- Faloti, Filozofiranje, Frka, Fuck off
Faloti- moj prvi band. Ajme kako sam to volio. Živio za to. Koliko smo samo uspjeha pobrali kada smo bili klinci, nismo ni bili svjesni svega toga...danas me ljudi znaju pitati da im spržim neke pjesme....čak se u našem repertoaru nađe pokoja stvar, i ljudi je znaju...puno puta mi kažu . ''šta to si ti pjevao sa 15?''.. Da, da, jesam, ljudi moji... baš ovih dana razmišljam nazvati sve dečke da malo zapržimo za svoj gušt kao u dobra stara vremena... Ivan Pešut –John , gitarista u Falotima, čovjek je s kojim sam se glazbeno najviše našao u životu. Siguran sam da će nam se životi jednog dana opet ispreplesti i da ćemo imati jako puno toga za obznaniti publici...ako ikada u životu odlučim krenuti nekim drugim glazbenim putevima, John će stajati desno od mene i pržiti kako samo on zna..a lijevo, naravno, tko drugi nego Slovenac. Bez njega ne ide...
Filozofiranje- ponekad stvarno filozofiram. Znam da nisam lik koji tako izlgeda, ali ja o najmanjoj gluposti mogu pričati satima. Onda mi neki ljudi kažu da filozofiram. To nekako u tom momentu smatram uvredom, čak...a s druge strane, možda stvarno pretjeram...osjetim se neshvaćen pa se pitam, a tko bi sve ''polovio'' što je uspijem izblebetati...
Frka- volim onu pozitivnu frku , strku, kada se stalno nešto fogađa oko mene. Mooving, rekli bi popularno. Mrzim frke kao fizičke obračune. Prezirem to. To mi je tako jadno. Koliko god volim pogledati sportaše u borilačkim sportovima, uvijek kada vidim da se pomlate neki lokalni idioti , nije mi svejedno. Strah me da netko nekoga ne ozljedi, da ja to ne vidim, pa da mi se to vuče po glavi. Jednostavno, ja izbjegavam svaki izbor negative, zato i ne gledam napete filmove. Mogu , u društvu. Ali kada sam blejim u Tv, onda je to mojih sat vremena da uživam, nasmijem se , opustim , a ne da sam napet. Nikad nisam kužio koja je fora u tome kada se pomlate na utakmicama. Niti ću skužit. Ajd dobro. Mlatite se . Jebe mi se.
Fuck off iliti fakof...to mi je nekako omiljena poštapalica, kada me netko zeza, kažem mu onako , više u zajebacniji, ma daj fakof....
Ili kad pričam kako me netko razljutio pa kažem . ''ma daj , ti ćeš mene j..., fakof''....
I za kraj : slike žena koje su odrješite...to volim...mmm...
I za danas su tri slova gotova... do čitanja, štovatelji, prolaznici i dobri judi....
Post je objavljen 30.03.2007. u 01:10 sati.