Drhtim i čekam tvoja vrata,da se otvore i da pronadjem izgubljeni dio sebe.Molim te ne plači,znaš da ne podnosim kada duša jeca,kada slova pišu neku tintu umočenu u moju crnu krv.Znaš da te volim,iako to dobro skrivam od sebe,ne želim hraniti gladnu podsvijest tvojim suzama,molim te ne plači.Odlazim u noć a moji koraci tupo odzvanjaju u toj prelijepoj noći,naraušavaju tišinu srca,tihi treptaji očaja.Želim samo osjetiti tvoj vrući poljubac na sebi,tvoj blagi dodir usana na mojoj trnovitoj sumnji.Ugrizi me za dušu i pusti neka poteče rijeka boli u tvojoj nepresušenoj dolini,neka se spoje naše rijeke neke zaboravljene ljubavi.Ponovno će raj gorjeti od ljubavi a pakao će plakati zbog svoje zaboravljenosti,odbačenosti.Uzmi me u svoj svijet,molim te dopusti mi da ostanem tu,skriven ispod kamena tvoga..ispod korijena velikog moćnog hrasta tvoje nesebične ljubavi.Volimo se u tišini svemira,osluhujmo zvukove univerzuma dok nam se usne spajaju u veliku zbrku harmoničnih osjećaja..plači sada..nahrani me svojom prelijepom patnjom da napokon zaboravim svoju bol......
Post je objavljen 30.03.2007. u 00:15 sati.