ZDRAVSTVENI ODGOJ I OBRAZOVANJE TREBAO BI BITI VRIJEDNOSNO ORIJENTIRAN
Na tiskovnoj konferenciji, održanoj u Matici hrvatskoj u Zagrebu u ponedjeljak 26. ožujka predstavili su javnosti akademik Stanko Popović, dr. Marija Ćurlin i dr. Mislav Stjepan Žebec izjavu koju je potpisalo 263 hrvatskih intelektualaca, od kojih je 18 akademika, više od 200 doktora znanosti, sveučilišnim profesora, docenata i znanstvenika te 10 akademskih umjetnika. Izjava u cijelosti glasi:
U kontekstu rasprave koja se u hrvatskoj javnosti vodi oko Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za hrvatske škole mi, dolje potpisani akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori i kulturni djelatnici, bez namjere da ulazimo u ocjenu predloženih programa, a sve s ciljem dobrobiti djece i cjelokupnog hrvatskog društva, izjavljujemo sljedeće:
1. Zdravstveni odgoj i obrazovanje koji će se, prema najavama, uvesti u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj trebao bi, suprotno nekim mišljenjima, biti vrijednosno orijentiran. Znanost o odgoju (pedagogija) odavno je spoznala da informacije same po sebi ne odgajaju. Odgoj je u biti vrijednosna kategorija koja uključuje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i etičkih vrijednosti koje omogućavaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti.
Tako shvaćen odgoj je ujedno jedan od temelja Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda i Zakona o školstvu. Kada se radi o školi kao odgojno-obrazovnoj instituciji, pitanje je samo koje će vrijednosti ona posredovati: vrijednosti koje su na dobrobit djeteta i u skladu s vrijednostima roditelja ili vrijednosti koje će se nametati djeci i roditeljima. Također je pitanje hoće li škola poštivati postojeći sustav vrijednosti u Hrvatskoj poznat upravo iz mnogih znanstvenih istraživanja ili će nametati određeni sustav vrijednosti iz drugih zemalja.
2. Suvremena znanost došla je do spoznaje da znanost nije vrijednosno neutralna odnosno da pojmovi »znanstveno« i »vrijednosno« po sebi nisu suprotstavljeni. Primjerice, vrijednosti kao što su ljubav, uzdržljivost ili vjernost nemaju svoje znanstveno utemeljenje samo u brojnim velikanima filozofije od antike do danas, već i u predstavnicima drugih znanosti, etike, pedagogije, sociologije ili psihologije. Poistovjećivanje znanstvenosti samo s tvrdnjama i stavovima one grupe autora koja relativizira odnosno negira sve (ili neke) etičke vrijednosti i civilizacijske norme predstavlja »privatizaciju« znanosti i nametanje toga jednog, navodno i jedinog, znanstveno utemeljenog svjetonazora kao apsolutno obvezujućeg za sve.
Paušalno nazivanje znanstvenim isključivo takvog pristupa, a neznanstvenim svih drugačijih pristupa ne samo da je u potpunosti znanstveno neutemeljeno već u slučaju zdravstvenog odgoja predstavlja ugrožavanje same mogućnosti odgoja i prava djece na taj odgoj. Jedna od najpoznatijih zloupotreba znanosti u tom smislu bila je neupitna upotreba »znanstvenog marksizma« kao jedine znanstveno validne, vrijednosno neutralne i objektivne znanstvene paradigme. Pokazalo se da tome nije tako, no mentalitet koji je nastao u periodu u kojemu je ta paradigma bila jedino službeno važeća još uvijek nepotrebno opterećuje našu sadašnjost. Tog se mentaliteta trebamo osloboditi kako bi se naše društvo moglo slobodno razvijati.
3. U raspravi o zdravstvenom odgoju treba na prvom mjestu biti dobrobit djece. Suprotno mišljenju nekih subjekata u toj raspravi, smatramo da djeca i roditelji nisu suprotstavljene strane. Roditelji žele dobro svojoj djeci i zato imaju pravo i odgovornost sudjelovati u kreiranju njihova razvoja, rasta i odgoja. To im pravo i tu odgovornost daju mnogi domaći i međunarodni pravni akti, počevši od Ustava Republike Hrvatske. Roditelji »imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece« (čl. 63. Ustava RH).
Prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice dužne su roditeljima pružiti odgovarajuću pomoć u odgoju njihove djece. Škola, dakle, treba pomagati roditeljima, a nikako im ne smije nametati nešto što je suprotno njihovu vrijednosnom sustavu, pogotovo kad se radi o spolnom odgoju, kod kojeg su vrijednosni sustavi roditelja vrlo različiti. Konvencija o pravima djeteta (čl. 18) ističe pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim vjerskim, moralnim ili filozofskim uvjerenjima. Pravo roditeljima da biraju obrazovanje za svoju djecu daje i Opća deklaracija o pravima čovjeka (čl. 26).
Svi ti, a i mnogi drugi dokumenti jasno pokazuju da roditeljska prava nisu u suprotnosti s pravima i dobrobiti djece te da bi roditelji i u hrvatskim školama trebali imati mogućnost odlučivanja o programu zdravstvenog odnosno spolnog odgoja koje će pohađati njihovo dijete.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u procesu usvajanja Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja. Pozivamo i našu medijsku javnost da na primjeren i objektivan način izvještava o tome uistinu važnom pitanju za budućnost naše djece i cijeloga društva.
Izjavu su potpisali akademici: Smiljko Ašperger, Jerko Bezić, Leo Budin, Zvonimir Devidé, Vladimir Devidé, Stjepan Gamulin, Radovan Ivančić, Andrija Kaštelan, Leo Klasinc, Stjepan Krasić, Milan Meštrov, Anica Nazor, Vladimir Paar, Josip Pečarić, Stanko Popović, Vlatko Silobrčić, Stjepan Šćavničar i Nenad Trinajstić.
Profesori doktori znanosti: Anđelko Akrap, Pero Aračić, Boško Barac, Ingeborg Barišić, Borna Bebek, Ružica Beljo-Lučić, Mijo Bergovec, Ivan Beus, Ante Bežen, Mladen Boban, Davor Bonefačić, Josip Butorac, Franjo Cajner, Mario Cifrek, Vladimir Ćepulić, Vera Čuljak, Ružica Čunko, Vlado Dadić, Vida Demarin, Matija Domaćinović, Ivan Dugandžić, Andrej Dujella, Mario Essert, Pavo Filaković, Vjekoslav Filipović, Vera Folnegović-Šmalc, Ivan Fuček, Ivan Gašparac, Vesna Gjurčević-Kantura, Rajko Glibo, Hrvoje Gomerčić, Sven Gotovac, Ana Marija Grancarić, Ivica Grković, Marija Heffer-Lauc, Janko Herak, Carol Mirna Herak-Kramberger, Vladimir Horvat, Franjo Emanuel Hoško, Ivan Ilić, Zlata Ivanovi-Herceg, Dijana Jakovac-Lozić, Stipan Janković, Krešimir Jelić, Tatjana Jeren, Franjo Jović, Vlado Jukić, Elza Jurun, Dragutin Kadojić, Marija Kaštelan-Macan, Dubravka Kocijan-Hercigonja, Šimun Križanac, Branimir Lukšić, Marta Ljubešić, Nikola Ljubešić, Ivan Malčić, Ivona Marasović, Špiro Marasović, Ante Markotić, Pavao Marović, Matko Marušić, Mira Marušić, Sveto Marušić, Anka Mašek, Ante Mateljan, Stanko Milun, Božidar Nagy, Marija Nikšić-Ivančić, Milan Nosić, Mladen Parlov, Davor Pavelić, Dubravko Pavlin, Marijana Peruzović, Nadan M. Petri, Ante Petričević, Franjo Plavšić, Valentin Pozaić, Tanja Pušić, Marija Riman, Marija Rosandić-Pilaš, Josip Roša, Jagoda Roša, Ante Rozga, Bruno Saftić, Milan Sikirica, Ante Smetiško, Ante Smetiško, Vlado Šakić, Želimir Šimunić, Juraj Šimunić, Anton Šmalcelj, Sanja Špoljar-Vržina, Marijan Šunjić, Ivan Tadić, Jadranka Tocilj, Zdravko Tomac, Srećko Valić, Ivica Veža, Valerije Vrček, Maja Vrkljan, Šime Vučkov, Ante Vukasović, Tatijana Zemunik, Ivan Zulim i Niko Zurak.
Docenti, primarijusi i doktori znanosti: Ana Planinc-Peraica, Josip Balabanić, Domagoj Jamičić, Ivan Kordić, Zlata Živaković-Kerže, Josip Balić, Ana Krvavica, Dubravko Marković, Marica Miletić-Medved, Ninoslav Mimica, Marko Mustać, Mladen Pavlović, Zrinka Smetiško, Ružica Šmalcelj, Stjepan Aračić, Josip Babin, Zlatko Balog, Dolores Biočina-Lukenda, Ivan Bodrožić, Mile Bogović, Srećko Botrić, Željko Bušić, Antun Čečatka, Robert Ćelić, Lepomir Čoga, Borislav Dadić, Vladimir Dananić, Ana Thea Filipović, Astrid Gojmerac-Ivšić, Neven Henigsberg, Damir Ilić, Borka Jadrijević, Natalia Kučić, Trpimir Kujundžić, Zdravka Leutar, Branka Lozo, Danica Ljubanović, Sanda Majurec-Zanata, Roman Malarić, Jasenka Markeljević, Božidar Matijević, Enrih Merdić, Ivan Mihaljević, Mate Mihanović, Dubravka Pavišić-Strache, Eduard Pavlović, Mirko Planinić, Ivan Prskalo, Ružica Pšihistal, Mladen Rakić, Vedran Slapničar, Vladimir Soldo, Antonio Šarolić, Marcela Šperanda, Stipe Tadić, Željko Tanjić, Vjekoslav Ticina, Iris Tićac, Karlo Višaticki, Milan Vrkljan, Željka Znidarčić, Marija Žagar i Anita Markotić.
Doktori znanosti: Mato Artuković, Mirko Belak, Jure Beljo, Albert Bing, Ante Biško, Mladen Brnčić, Marija Buzov, Marin Čikeš, Alojzije Čondić, Marica Čunčić, Marija Ćurlin, Željko Demo, Tomislav Domazet Lošo, Alka Domić Kunić, Ivo Džinić, Jadranka Garmaz, Vera Gomerčić, Višnja Henc-Bartolić, Maja Herak-Bosnar, Josip Jurčević, Juraj Keglević, Tomislav Keglević, Jure Krišto, Stipe Kutleša, Danijel Labaš, Grgo Luburić, Bono Lučić, Ivan Krešimir Lukić, Marko Lukić, Vinicije B. Lupis, Drago Maguš, Vine Mihaljević, Maja Miškulin, fra Dušan Moro, Igor Nikolić, Šuro Njavro, Stipan Penavin, Maja Peraica, Maja Planinić, Adolf Polegubić, Stjepan Razum, Irena Rapčan, Suzana Rimac-Brnčić, Agneza Szabo, Anto Šarić, Ljiljana Šerman, Zoran Šimunić, Ana Štambuk, Hrvoje Štefančić, Dario Tokić, Darko Tomašević, Anton Vladić, Vlado Vladić, Anto Vrdoljak, Ilija Vuletić, Zora Zakanj, Marie-Élise Zovko, Mislav Stjepan Žebec i Dražen Živić.
Glumci: Rene Medvešek, Ivica Šimić i Vitomira Lončar. Akademska kiparica Dijana Iva Sesartić, akademska slikarica Dafne Perković, akademski glazbenici Pero Gotovac i Ivan Korunić, akademski slikar Srećko Planinić, skladatelj Ivan Stamać i književnik Miro Gavran.
Glas Koncila, broj 13 (1710), 1.4.2007.
Post je objavljen 29.03.2007. u 22:48 sati.