Živim za to da budem sretna i voljena, a da li sam to uz tebe? Da li vrijede ti rijetki naši trenuci za svo ono vrijeme koje provodim bez tebe? Iskreno svakim danom je u meni sve manje želje i volje da pokušam spasiti taj naš odnos,koji se ne može definirati. Moram priznati da nemam ni volje vidjeti te, umorna sam od tvojih izlizanih isprika i pustih obečanja. Zvučiš kao cd za učenje jezika,ponavljaš stalno iste rečenice. Činjenica je da ti ne znaš što želiš u životu,a kamoli što želiš od mene. Dosta je stano sjediti na klupi dok se prava akcija odvija meni pred očima,a ja je propuštam.
Odlučila sam dati si priliku da ostvarim sve ono što želim i zaslužujem, i neću patiti za tobom- nisi vrijedan toga. Možda kada odlučiš što želiš,shvatiš da sam ja negdje daleko od tebe s jasnim vizijama sebe i svoje budućnosti.I ovo je zadnji post koji pišem o tebi jer ipak si dobio i previše prostora
Post je objavljen 29.03.2007. u 21:55 sati.