Evo da vam se malo javim.. Makar u zadnje vrijeme uopće nemam volje za pisanje bloga, ili bolje rečeno
nemam ništa pametno za pisati.. Baš sam nekako u bedu. Bolesna sam već 2 tjedna, već sam luda..
Prvo nekakvo kašljucane, pa ogromna temperatura, preznojavanje, smrzavanje, onda glava boli, onda slabost, samo zaljepljena za krevet.. S tim da sam morala na predavanja na kojima sam već i previše izostajala. Sva sam u bedu, u ta dva tjedna nitko mi sa faksa nije ni posalo poruku kako sam i što mi je.
To me je sam još više bacilo u bed, i smanjilo mi svaku želju za odlaskom na faks. Stvarno nemam nikoga tamo, a ni izvan faksa, osim naravno dečka.. Od onoga mog posta kako nemam prijatelja stvarno sam se trudila zbližiti sa nekim ljudima.. Sa jedne tri cure, išla sam pod rupama sa njima na kave i sve i one su mi super, ali svejedno one su si super od prošle godine, tsalno se čuju, obavljaju si sitnice, kupuju poklone, izlaze zajedno i tak.. Neko vrijeme je to išlo, ali gotovo uvijek je bila moja inicijativa.. Onda je završio prvi semestar i sad započeo drugi.. a ja sam skoro cijeli ovaj semestar bolesna i sad opet kada sam dolazila na predavanja, opet solo, ko da sam prozirna.. Osjećam se stvarno jadno.. Zar se jedino ja ovako osjećam?
Ne znam zašto je problem u meni.. Upoznala sam jednu curu na interenetu, vidjela se sa njom nekoliko puta.. Samo ko i sa svima, ja nemam vremena od faksa, a ona me uvijek nagovara kada se dogovaramo da se ne moram naći taj dan sa Dečkom, a ja to ne volim.. ako moram birati naravno da ću dečka odabrati, pogotovo jer se ne možemo viđati svaki dan.. A sa tom curom odem na kavu negdje oko 8, 9 jer mi Dečko tek tad nekad zna javiti da dođem do njega.. Možda je stvarno do mene.. Preko tjedna budem sva strgana od faksa i kad dođem doma, samo odem spavati pa poslije toga uopće nisam za ništa..
Razmislim samo što bi bilo sada da prekinem sa Dečkom, i da stvarno nemam nikoga?
Ovaj post nije najsretniji.. A ja još nisam ni ozdravila, imam i nekih zdravstvenih problema pa sam sva nikakva, a i možda je zbog pms-a i dugog vremena provedenog doma.. A tko će znat, pozdrav svima.
update:
možda ste krivo shvatili, ja sam spremna na kompromis i stalno se javljam recimo frendicama iz srednje sa kojim sam ostala bolja, ali i one rade i ja idem na faks. Teško se uskladimo, ali je najveći problem što se ja uvijek javljam i ja uvijek pozivam da se nađemo. I onda mi to stvarno dopizdi i onda se ne javljam recimo mjesec dana i onda se javim opet.. Ali, znate li kako je kad vama telefon nikada ne zvoni, a prije sam uvijek visila na telefonu.. Sada me zove samo Dečko.. Najviše me muči jer nemam osim Dečka nikoga od povjerenja, nikoga kome se mogu potpuno povjeriti. Bila sam navikla imati naj frendicu, viđati se svaka dva dana sa njom, i stalno se čuti.. Ali nekog tko mi je tako odgovarao. A sada to nemam. I znam da nije problem u meni jer se trudim oko drugih, ali istina je, ako moram birati pa rađe ću Dečka odabrati. On je jedina osoba od povjerenja koju imam, jedini koji zna što se samnom događa i što me muči. A znate zašto drugi ne znaju? Zato što nikada ni ne pitaju kako si.. A ja se neću nametati.. Naći ću i ja neku aktivnost da radim pa da imam na što trošiti vrijeme.
Post je objavljen 30.03.2007. u 21:34 sati.